Obitelj

OBNOVA OBITELJI

„Ne razumijemo. Sve smo im pružili”… (Zašto nam djeca upadaju u nevolje) Kao dušebrižnici, prečesto od roditelja kada im djeca upadnu u nevolju, slušamo da „jednostavno ne razumiju, jer su im sve pružili”. No, kada idemo provjeriti što su to dali svojoj djeci, otkrivamo da su sve to bile samo stvari…

„Ne razumijemo. Sve smo im pružili”… (Zašto nam djeca upadaju u nevolje)

Foto: Shutterstock

Dijete treba vidjeti da njegov otac prigiba glavu ne samo u vrijeme kad ono intenzivno izlazi van s vršnjacima nego u svim godinama svoga života. Očevi su ti koji trebaju izmoliti molitvu prije jela ili za to zadužiti nekoga drugog člana obitelji. Očevi se navečer trebaju pomoliti nad djecom. Trebaju ići s njima u crkvu, a ne ih samo dopratiti do vrata. Kad gleda oca kako se ponizuje pred Bogom, u djetetovo se srce upisuje vjera. Kada se pojave frustracije, rane i razočaranja, to su trenuci kada dijete uči. Otac koji često moli, ali ujedno i psuje te izražava svoje zamjeranje ljudima i događajima, može svoju djecu zapravo odbiti od vjere.

Djeca uopće nisu primila ono što je bilo potrebno njihovoj duši. A roditelji ne shvaćaju što je pošlo po zlu! Obično se s vremenom otkrije da…

Sjećam se da se je moj otac znao udariti čekićem po prstu ili ispustiti nešto na nogu, ali ga gotovo nikad nisam čuo da psuje ili se srdi zbog nečeg što se nije moglo spriječiti. I Paulin je otac imao jednu sasvim bezazlenu riječ kada bi se naljutio, ali je uvijek brzo postao opet dobro raspoložen. Budući da djeca postaju poput svojih očeva, nas se dvoje nimalo ne oholimo, nego smo samo zahvalni na činjenici što nijedno od nas ne psuje niti „gubi živce”.

Kao dušebrižnici, prečesto od roditelja kada im djeca upadnu u nevolju, slušamo da „jednostavno ne razumiju, jer su im sve pružili”. No, kada idemo provjeriti što su to dali svojoj djeci, otkrivamo da su sve to bile samo stvari i ništa drugo. Djeca su ih rijetko viđala u crkvi ili u molitvi. Nisu čula da čitaju Bibliju. Nisu primila istinsku ljubav ili stegu. Vidjeli su naprotiv kako im roditelji gube živce, međusobno se vrijeđaju, psuju, povremeno se opijaju te žive za vlastiti ego, a ne za Gospodina. Djeca uopće nisu primila ono što je bilo potrebno njihovoj duši. A roditelji ne shvaćaju što je pošlo po zlu! Obično se s vremenom otkrije da roditelji zapravo znaju što je pošlo po zlu, ali nisu spremni i boje se to priznati. Svi bismo voljeli da se kršćanska briga može iskazivati samo nedjeljom ujutro ili pet minuta za vrijeme objeda. Pomalo je zastrašujuće otkriti da ona, naprotiv, treba biti na djelu svakoga trenutka. (…)

Iz knjige „Obnova kršćanske obitelji” autorâ Johna Lorena i Paule Sandford. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu, po sniženoj cijeni za 50 umjesto 100 kuna, možete nabaviti ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh