Foto: Pixabay
Jedan od bolničkih liječnika mi je ostao u osobitom pamćenju. Poticao me je da maknem fokus sa sebe. „Jedno si vrijeme htio biti bolnički brat, zar ne?“ upitao me je. „Izgledaš mi kao netko tko se zanima za ljude. Što kažeš na to da se prošećeš drugim sobama i promotriš ostale pacijente?“
Liječnik mi je rekao: „Ne predaj se! Predajemo samo pisma u pošti“, i namignuo mi je
Dok sam promatrao pacijente, postalo mi je jasno kakvih sve teških sudbina ima na ovom svijetu – to je bio izvrstan protuotrov za moje samosažaljenje. Liječnik mi je rekao: „Ne predaj se! Predajemo samo pisma u pošti“, i namignuo mi je.
Taj je čovjek bio za mene svjetlo na kraju tunela. Ljudi poput njega su mi puno pomogli
Svaki put kad bismo se susreli, pitao bi me: „Što ono predajemo, Alexandere?“ „Samo pisma u pošti!“ odgovorio bih samouvjereno. Taj je čovjek bio za mene svjetlo na kraju tunela. Ljudi poput njega su mi puno pomogli.
Iz knjige „Iz ove se kože može. Moje čudesno ozdravljenje“ autora Alexandera Eggera. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu možete nabaviti ovdje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
