Osobni razvoj

„NE BOJ SE BITI ČOVJEK” // Ne! Ne želim biti savršena!

Ne! Ne želim biti savršena!

Sve moje nesavršenosti prilika su mi da budem bliže Njemu! Njemu osuđenom, Njemu popljuvanom, Njemu izruganom, Njemu raspetom…

Budi TI

Moram priznat da sam se mučila sa svojim strahovima od boljitka ili gubitka bilo čega. Uvijek se iznova nađem u trenutku kada doživim neku prijetnju ili strah od nekog gubitka, pa makar i moga ega. Prethodna kolumna, pod nazivom „Bolji ja”, bila je otvaranje o mojim težnjama, željama i ciljevima, i možda zvuči oksimoronski kada vidite naslov ove, no ova kolumna ima za cilj ima nešto posve suprotno od prethodne: otvorenost za biti nesavršen, biti – jednostavno ti!


Želiš li to zaista?

Svatko od nas ima težnje, traženja, čežnje i želje, potrebe i neostvarenosti. Nitko ne može reći da je sve postigao, nitko da je posve ostvaren, jer uvijek ostaje neka točkica na srcu koja još nešto želi i traži, a dublje, u toj točkici, krije se ona duboka praiskonska čežnja stvorenja za Stvoriteljem! Katkad nam Bog na put pošalje ljude preko kojih nam progovara: ‘Jesi li siguran da to želiš? Jesi li siguran da takav želiš biti?’, ne imajući za cilj suditi ‘bolje’ od mene, ispričat ću vam što vam zapravo želim reći.

Moram li biti savršen?

Imam jednu sestru, boji se pogrješaka, boji se nesavršenosti bilo kakve vrste, posebno izvana;  nema ona izraza lica koji bi otkrio da nad ičim gubi kontrolu, ne možete ju vidjeti ni centimetra zgužvanu, ni s ‘flekicom’ na haljini, ni s milimetrom pomaknutom koprenom ukoso – ne, ona itekako pazi, sve proračuna i preračuna u svojoj glavi prije negoli reagira, pa nekad vlak dođe i prođe bez ikakvog efekta. Ali nema zamjerki od strane drugih, nema toga što bi učinila pogrešno, nema ni toga što bi učinila više negoli treba i želi i zapitah se ovih dana – je li to moj ideal? Je li to sklad? I želim li doista taj sklad? Ili je to zapravo robotska maska koja je kao sigurnosni sustav ugrađena od bilo kakvih nespremnosti i nepredviđenosti? Ne znam, ali me ne privlači!

„Ne želim biti savršena, ni izvana ni iznutra”

Ne! Ne želim biti savršena, ni izvana ni iznutra, ne želim težiti savršenom skladu u svojim potezima i ne želim imati sve pod kontrolom. Ne želim biti iznad svih u staloženosti i smirenog lica, ne želim biti ona koja će davati onoliko koliko je potrebno jer više od toga donosi nepredviđenost! Ne, a zašto, možete se pitati – ‘lud’ čovjek, pomislit ćete! Da, možda,  ‘ludost’ je u svakom slučaju točan termin!

„Želim da svi znaju da se patim sa svojim slabostima”

Jer ja želim BITI ČOVJEK! Želim imati mane, potrebe, ‘glupe’ želje i ispoljavati svoje radosti i žalosti na svom licu, želim da i drugi vide da sam ČOVJEK! Želim da se vidi i moja bijeda i moji strahovi, moje nesnalaženje i moje kašnjenje. Želim da svi znaju da sam tako često umorna i prespavam molitvu makar liježem ‘sa slavonskim kokama u 20 sati’, želim da svi znaju da bez čokolade ne mogu, a da tako redovno zaboravim rođendane, imendane, krsne dane i imena ljudi koje nisam vidjela više od godinu dana ili manje. Želim da svi znaju da se borim sa svojim slabostima, o kojima se još uvijek bojim javno govoriti, jer se bojim da će se povećati. Želim da svi znaju da se, nakon par minuta telefonskog razgovora s bilo kim,  umorim i isključim ne želeći drugoga povrijediti.

U redu je biti nesavršen

Želim da svi znaju da ne volim peglati i da često imam zgužvanu haljinu, da na ‘fleke’ na haljini zaboravim i ponovno ih primijetim tek kad ih drugi prokomentiraju; redovno imam poderane dokoljenke ili hulahopke, a ja ih samo okrenem na drugu stranu jer znam da ću nove isti dan isto tako poderati, i začudo, te dokoljenke će imati tu rupu koja se ne će proširiti he-he. I želim da znate da sam strašno prgava, impulzivna i kao vulkan, eksplodiram ako takneš ‘srčiku’ i ne boli me nepravda, boli me bezobrazluk nepravednih i na to ‘palim vatru’ pa je bolje u tim trenutcima bježati. Znam se ‘duriti’ i ljutiti na meni teške situacije i po par tjedana, a itekako pobjeći od osobe koja me na bilo koji način želi prisvojiti u bilo kojem pogledu, ali to bježanje ne odradim bezbolno, nego itekako hladnokrvno i bezobzirno!

„Savršena istina o nesavršenom meni“

Da, želim da svi znate da nisam savršena, da često preskočim neku od dnevnih molitava jer ih stavim na drugo mjesto, da se ne sjetim nazvati ni svoju mamu ni svoju baku da čujem kako su i to je moja istina, moja SAVRŠENA ISTINA O NESAVRŠENOJ MENI! I zašto vam sve to pišem, ne zato da vam se ispovijedam javno, da ispadam velika pravednica koja govori posve otvoreno o svojim slabostima i da time zadobijem vašu pozornost i divljenje – NE!

„Računam s Njim i njegovom providnošću”

Pišem vam jer vam samo kroz moju istinu mogu objasniti da BOG NE BIRA SAVRŠENE i ne traži savršenstvo, jer nije nas stvorio da budemo robovi savršenoga, nego nas je stvorio kako bi bili slobodni i Njegovi. CILJ MOGA I TVOGA ŽIVOTA NIJE BITI SAVRŠEN, NEGO BITI BOŽJI! A moja mi je nesavršenost u Božjoj savršenosti dovoljna! I to ne znači da ne želim raditi na svojim manama i slabostima, svom okorjelom srcu, utabanim stazama i mlakosti srca. To samo znači da Njemu to želim staviti u ruke! Jer računam s Njim i Njegovom Providnošću, a ne sa svojom proračunatošću i kontrolom.

„U Njemu je moj odmor”

Kad ne znam što me čeka, kad je situacija skoro nemoguća za preživjeti, vapim Mu, stavljam ju u Njegove ruke. Kad se na mom licu vidi tuga ili grč – vapim Mu, molim Ga za smilovanje. Kad doživim poniženje zbog kašnjenja, prekoračivanja neke točke, skrivam se kod Njegovih nogu. Kad se osjetim sama i zgažena bježim u klijetku Njegovog Srca i ne izlazim van dok strah i samoća ne budu ispunjeni mirom. Kad se dajem puno više negoli mi dan i tjelesne sile dopuštaju, na trenutke se privijem u njegovo krilo i odmaram, jer u Njemu je moj odmor! U Njemu je moja savršenost!

„Sve moje nesavršenosti prilika su mi da budem bliže Njemu”

Sve moje nesavršenosti prilika su mi da budem bliže Njemu! Njemu osuđenom, Njemu popljuvanom, Njemu izruganom, Njemu raspetom. Jer, moja istina me ogoljuje i stavlja na metu osuda i poruga, ali ne bojim se. Moj me Bog čeka u predvorju mojih grijeha, kada trčim i hitam sa suzama kajanja i čežnjom za oprostom. On me čeka u mojim ‘jamama’ gdje skrivam svoje slabosti i mane, rane i nesigurnosti; gdje On čuje moj vapaj i zajedno sa mnom plače nad mojim ‘jadima’, dok ne budem spremna podići se, izroniti iz svojeg blata! Jer moj je Bog moja savršenost u mojim nesavršenostima!

I zato – ni ti brate, ni ti sestro, ne boj se BITI ČOVJEK!

Marija Pia Tadijanov

Izvor:  (Laudato.hr)

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh