Donosimo ulomak iz knjige Spjev o Bogočovjeku. Razmišljajmo o njemu u ovo vrijeme Adventa i tako pripremimo srca za Isusov dolazak u naše obitelji

Odabrala: Dragica Mustapić

Govori Isus:

„U onoj kući nema nikakve živčane napetosti, nikakve preosjetljivosti, nikakvih smrknutih lica ni međusobnih predbacivanja, još manje prema Bogu, koji ih nije obdario materijalnim dobrima. Josip ne predbacuje Mariji da je ona uzrok njegove oskudice i Marija ne predbacuje Josipu što joj ne može priuštiti više blagostanja. Oni se ljube sveto, to je sve i zato se njihove brige ne kreću oko vlastitog dobra, nego za bračnog partnera. Prava ljubav ne poznaje sebičnost. Prava je ljubav također uvijek čista, dapače i onda kad nije tako savršena u čistoći kao kod ovih djevičanskih supruga. Čistoća ujedinjena ljubavlju prema bližnjemu vuče za sobom cijeli niz drugih krjeposti i čini tako iz jednog para, koji se ljubi na čist način, savršene supruge.

Ljubav između moje Majke i Josipa bijaše savršena i zato bijaše klica drugih krjeposti, a posebno ljubavi prema Bogu. Iako je Njegova sveta volja obdarila tijela i srca obaju Svetih bolima, ipak oni su Ga uvijek blagoslivljali.

Blagoslivljali zato, jer u dvoje svetih duh bijaše življi od tijela i srca i on je sa zahvalnošću veličao Gospodina što ih je izabrao da budu čuvari vječnoga Sina.

U ONOJ SE KUĆI MOLILO. U današnje se vrijeme premalo moli u obiteljima. Dan započinje i spušta se noć, započinje se posao, sjeda se k stolu bez i jedne misli na Gospodina, koji vam je dopustio da vidite jedan novi dan, da ste mogli doći do jedne nove noći; što je blagoslovio vaše napore i dao vam sredstva da nabavite onu hranu, ona drva, onu odjeću, onaj krov – sve što treba vašoj ljudskoj naravi. Uvijek je ‘dobro’ što dolazi od Dobrog Boga. Iako je siromašno i oskudno, ljubav mu daje začin i vrlinu. Ljubav, po kojoj prepoznajete u vječnom Tvorcu Oca, koji vas ljubi.

U ONOJ JE KUĆI VLADALA UMJERENOST. To bi bilo i onda kad ne bi manjkalo novaca. Jede se da se živi, a ne zato da se uživa u proždrljivosti s nezasitnošću gojaznih i s prohtjevima gurmana koji pune trbuh sve dok im ne postaje težak, koji rasiplju imetak skupom hranom, a da i ne misle na one, koji imaju malo ili ništa za jelo;  bez razmišljanja da bi kod mnogih mogla biti utažena glad kad bi čovjek umjereno jeo.

U ONOJ SE KUĆI LJUBIO RAD. Ljubili bi ga i onda, da su imali novaca u izobilju, jer se u poslu čovjek pokorava Božjoj zapovijedi i oslobađa se od mana koje kao tvrdoglavi bršljan stežu i guše besposlene, koji su nalik nepokretnoj masi. Dobra je hrana, vedar je počinak i zadovoljno je srce, kad je čovjek dobro radio, a uživa se i vrijeme predaha između jednog i drugog posla. U kući i duši onoga koji ljubi rad, ne ukorjenjuje se mana s mnogostrukim licem. I, kako se ona ne prima, napreduju ljubav, poštovanje, međusobna obzirnost i rast u čistoj atmosferi nježnih mladica, koje postaju kao izvor budućih svetih obitelji.

U ONOJ JE KUĆI VLADALA PONIZNOST. Kolika pouka poniznosti za vas, oholi! Misleći ljudski, Marija je mogla imati tisuće i tisuće razloga da se uzoholi i da učini da je suprug časti. Kolike među ženama upravo to čine samo zato što su od muža malo učenije ili po rođenju plemenitije ili što im je novčarka od muževljeve bogatija. Marija je zaručnica i Majka Božja, a ipak služi – ne dopušta da joj služe – (služi) supruga i sva je prema njemu ljubav. Josip je glava kuće, jer Bog je sudio da je toliko dostojan biti glavom obitelji, da primi od Boga na čuvanje Utjelovljenu Riječ i Zaručnicu Vječnoga Duha. Ipak se brine da olakša Mariji teškoće i napore, te najviše radova u kući čini on sam, da se Marija previše ne umori. I ne samo to, nego nastoji da je razveseli marljivo se trudeći da joj kuću učini udobnijom i da vrtić ukrasi cvijećem.

U ONOJ SE KUĆI POŠTIVAO RED. (Nadnaravni,  moralni  i  materijalni.) Bog je najviši Poglavar i Njemu se iskazuje poštovanje i ljubav: Nadnaravni red. Josip je glava obitelji i njemu su odani, njega poštuju i slušaju: Moralni red. Kuća je dar Božji kao i odjeća i namještaj. Sve je uredno i čisto.  U svim se stvarima pokazuje Providnost Božja, koja se brine za vunu ovcama, za perje pticama, za travu livadama, za sijeno životinjama, za zrno i lišće pticama. I tka odjeću ljiljanima u dolini. Kuću, odjeću i pokućstvo primaju sa zahvalnošću i blagoslivljaju Božansku ruku koja im to daje i postupaju sa svim tim s poštovanjem kao s darom Gospodnjim i ne gledaju na njih zlovoljno jer su siromašne stvari i zlo s njima ne ravnaju zlorabeći Providnost: Materijalni red.

Nisi razumjela riječi izmijenjenih u nazaretskom dijalektu, ni riječi molitve. Ali ono što si vidjela svima vam je velika pouka. Razmatrajte o tom svi vi koji sada jako trpite zato što ste u obitelji mnogo griješili protiv Boga i što ste uzmanjkali u mnogočemu, u čemu nikada nisu sagriješili sveti Zaručnici koji mi bijahu otac i majka.

A ti uživaj u sjećanju na malog Isusa, smiješi se misleći na njegove prve koračiće. Domalo ćeš Ga gledati kako hoda pod križem. I bit će viđenje plača.“

Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.