Foto: Unsplash, Noah Silliman

Kako ukrotiti bijesnu zvijer ponosa u svim njezinim oblicima? Pomoću poniznosti.
Ništa ne ubija ponos kao poniznost. Samo vas poniznost može izbaviti iz onoga u što vas je ponos uvalio.

Kako onda postati skromniji? Nije da se možete jednostavno probuditi jednoga jutra i reći: „Danas budi ponizan” i onda imati dan koji karakterizira svetačka krotkost. Bilo bi super da to tako funkcionira, ali nikada to nisam uspio izvesti. Umjesto toga, poniznost se može pronaći na tri načina.

Njegovati poniznost od malih nogu

Pretpostavljam da bi najlakši način bio njegovati poniznost kao disciplinu ili naviku od malih nogu, ali to se rijetko događa. Za većinu nas to je mnogo bolnije od toga. Ako je poniznost bila dio vašega karaktera od djetinjstva, čestitamo. No ajmo sada o nama ostalima.

Poniženje

Drugi mogući (ali ne i poželjan) način učenja poniznosti jest zapravo poniženje. Biti ponižen znači biti naučen poniznosti, ne po vlastitu izboru, već po okolnostima ili od strane druge osobe. Otpuštanje s posla ili proglašenje bankrota ili kad vas prijatelj ostavi ili kad imate ogromnu mrlju na hlačama u Walmartu potencijalno su ponižavajuća iskustva. Kad god osjetite neugodu, poniženje i ponos već su u niskome startu.

Opasnost od poniženja nije u činu ponižavanja. Ne, opasnost je u tome što se poniznost lako napušta

Poniženje je, po definiciji, nevoljna poniznost. Ona dođe kao posljednja stvar koju želite. Kad padnete licem na pod, ne možete ići puno niže. Ne možete stvarno pasti s poda. Našli ste se na dnu, što je bit ideje koja stoji iza kreposti poniznosti. Samo što niste odabrali biti tamo. Bili ste prisiljeni na to. Opasnost od poniženja nije u činu ponižavanja. Ne, opasnost je u tome što se poniznost lako napušta. Možete je obrisati čim se očistite. Prelako je ustati i otići ne samo od sramote nego i od svih lekcija koje ste iz toga mogli naučiti.

Poniznost ostaje samo ako je pozovete

Većina nas želi što prije postaviti što veću distancu između sebe i poniženja. Poniznost ostaje samo ako je pozovete. Čak i više od toga, trebate joj se podrediti, žudjeti za njom, brusiti je, razvijati je i njegovati. Inače odlazi, a ponos se vraća čim zacijele modrice na koljenima.

Poziv i njega

To nas dovodi do trećeg i možda najuniverzalnijeg načina na koji poniznost dolazi i ostaje: vi je pozivate i njegujete. Učite puteve poniznih i činite ih svojim glavnim načinom djelovanja. Ako se to dogodi, onda ponos nema mjesta za boravak, a kamoli za rast. Ovo je težak proces jer poniznost nikada nije privlačna ljudima kojima je najpotrebnija.

… ponos izgleda privlačno samo ponosnima. Ne volite ponosne ljude, ali volite skromne

Ponos izgleda daleko privlačniji. No razmislite o tome: ponos izgleda privlačno samo ponosnima. Ne volite ponosne ljude, ali volite skromne. Kao da su ponos i poniznost dio nekoga perverznog obrnutog ogledala. Ono što vam je najpotrebnije (poniznost) izgleda posebno neprivlačno, ali ono što drugi mrze u vama (ponos) izgleda sasvim privlačno.
Zbog toga poniznost doista treba biti prihvaćena, razvijana i cijenjena da bi se ukorijenila u vašemu životu. Pa kako to učiniti? Kako njegovati poniznost? Bili biste u iskušenju pomisliti da je to stav, no donekle i jest. Međutim, njegovanje stava poniznosti je teško jer imate posla s nematerijalnim stvarima.

Pa kako znate da ste skromni? Pratite svoje postupke u ključnim područjima koja ću dalje opisivati. Ponizni se ponašaju drukčije nego ponosni. Ako prihvatite ponašanje, mogao bi uslijediti stav. Čak i ako vaše srce i dalje ostane mješavina ponosa i poniznosti, vaši će postupci pokazati poniznost ljudima oko vas.
Morao sam to naučiti na teži način (a ljudi oko mene imaju kvrge i modrice da to dokažu), ali evo nekoliko praksi koje će vam pomoći da kultivirate i prakticirate poniznost.

Nastavak čitajte u knjizi „Ni nakraj pameti“ autora Careyja Nieuwhofa. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.