Svjedočanstva

ODABRALI SMO ŽIVOT

Naš je sin začet silovanjem, no unatoč tome odlučili smo se za život Naš maleni dječak nasilno je začet, ali svejedno je Božji dar, učinio je našu obitelj potpunom…

Naš je sin začet silovanjem, no unatoč tome odlučili smo se za život

Prošlog sam siječnja išla na poslovni put. Inače sam puno opreznija, ali toga je dana bilo toliko vjetrovito da ne bih čula korake iza sebe, ni da su bili glasni. Sve se dogodilo tako brzo. Otvorila sam vrata, okrenula se da ih zatvorim i iza mene je odjednom stajao ogromni muškarac. Moj prvi instinkt nije bio strah, već zbunjenost. Udario me u lice, ne sjećam se da me odvukao iz sobe, ali našli su me na stepeništu. Srećom, nisam dobila HIV, gonoreju, klamidiju, sifilis, herpes… Bog je milostiv.


Idućeg mjeseca trebala sam raditi na krstarenju. Bilo mi je loše, a antibiotici nisu pomagali. Otišla sam liječniku i saznala da sam trudna. Kad sam se vratila na brod ispričala sam liječnicima o silovanju. Uvjeravali su me da trebam pobaciti, da će biti lako ubiti dijete, početi iz početka. Lako??!

Moj je sin Božji dar

Moj je suprug začuđujuće dobro reagirao, uvjeravao me da mi to možemo, da voli djecu, da ćemo kasnije imati još djece. Rekao je da je to dar, nešto predivno je nastalo iz nečeg užasnog.

Zahvaljujući njemu sam se i ja počela veseliti novom životu. Bio je u pravu, mi to možemo. Rekla sam liječnicima na brodu da planiram roditi, da ću imati lijepu bebu. Bili su iznenađeni.  Jedna je liječnica imala suze u očima. Trudnoća je bila teška, bila sam stalno u bolnici, imala sam visoki tlak i nekontrolirane napadaje. Bilo je zastrašujuće, očajnički sam željela da moj sin preživi! Emotivno sam bila jako dobro. Liječnici koji su vodili moju trudnoću bili su vjernici, imala sam potpuno povjerenje u njih. Naš maleni dječak nasilno je začet, ali je svejedno Božji dar, učinio je našu obitelj potpunom. Zahvalna sam što sam se povezala s drugim majkama čija su djeca začeta silovanjem. Mi nismo žrtve. Moj me je sin iscijelio.

„Čak su i neke od mojih prijateljica smatrale da je pogrešno to što želim zadržati dijete…“

Pritisak koji su na mene vršili liječnici koji su mi savjetovali pobačaj otvorio mi je oči. Toliko puta mi je bilo rečeno da će biti „lako i brzo“ i da ću odmah moći nastaviti dalje sa svojim životom. Bilo mi je teško to slušati. Čak su i neke od mojih prijateljica smatrale da je pogrešno to što želim zadržati dijete, da neću biti dovoljno snažna. Bile su u krivu. Svaki put kad podijelim svoju priču, osjećam se još jačom. Tko zna koliki životi bi bili pošteđeni kad bi svi tako razmišljali…

Izvor: Aleteia

Prevela Vedrana Prka

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte
Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Najčitanije

Na vrh