Foto: Shutterstock

Prošlog sam siječnja išla na poslovni put. Inače sam puno opreznija, ali toga je dana bilo toliko vjetrovito da ne bih čula korake iza sebe, ni da su bili glasni. Sve se dogodilo tako brzo. Otvorila sam vrata, okrenula se da ih zatvorim i iza mene je odjednom stajao ogromni muškarac. Moj prvi instinkt nije bio strah, već zbunjenost. Udario me u lice, ne sjećam se da me odvukao iz sobe, ali našli su me na stepeništu. Srećom, nisam dobila HIV, gonoreju, klamidiju, sifilis, herpes… Bog je milostiv.

Idućeg mjeseca trebala sam raditi na krstarenju. Bilo mi je loše, a antibiotici nisu pomagali. Otišla sam liječniku i saznala da sam trudna. Kad sam se vratila na brod ispričala sam liječnicima o silovanju. Uvjeravali su me da trebam pobaciti, da će biti lako ubiti dijete, početi iz početka. Lako??!

Moj je suprug začuđujuće dobro reagirao, uvjeravao me da mi to možemo, da voli djecu, da ćemo kasnije imati još djece. Rekao je da je to dar, nešto predivno je nastalo iz nečeg užasnog.

Rekla sam liječnicima na brodu da planiram roditi, da ću imati lijepu bebu. Bili su iznenađeni.  Jedna je liječnica imala suze u očima…

Zahvaljujući njemu sam se i ja počela veseliti novom životu. Bio je u pravu, mi to možemo. Rekla sam liječnicima na brodu da planiram roditi, da ću imati lijepu bebu. Bili su iznenađeni.  Jedna je liječnica imala suze u očima. Trudnoća je bila teška, bila sam stalno u bolnici, imala sam visoki tlak i nekontrolirane napadaje. Bilo je zastrašujuće, očajnički sam željela da moj sin preživi! Emotivno sam bila jako dobro. Liječnici koji su vodili moju trudnoću bili su vjernici, imala sam potpuno povjerenje u njih. Naš maleni dječak nasilno je začet, ali je svejedno Božji dar, učinio je našu obitelj potpunom. Zahvalna sam što sam se povezala s drugim majkama čija su djeca začeta silovanjem. Mi nismo žrtve. Moj me je sin iscijelio.

Pritisak koji su na mene vršili liječnici koji su mi savjetovali pobačaj otvorio mi je oči. Toliko puta mi je bilo rečeno da će biti „lako i brzo“ i da ću odmah moći nastaviti dalje sa svojim životom. Bilo mi je teško to slušati. Čak su i neke od mojih prijateljica smatrale da je pogrešno to što želim zadržati dijete, da neću biti dovoljno snažna. Bile su u krivu. Svaki put kad podijelim svoju priču, osjećam se još jačom. Tko zna koliki životi bi bili pošteđeni kad bi svi tako razmišljali…

Bojite li se raspravljati o pobačaju?

Ne brinite – gotovo svi se boje. Ili mislimo da je tema previše nepristojna, ili ne želimo biti shvaćeni kao netolerantni fanatik, ili se brinemo da nećemo dovoljno dobro zastupati stranu za život. Taj strah možete nadvladati, kaže Trent Horn u svojoj novoj knjizi „Uvjerljivo ZA život“. Uz malo znanja i nekoliko provjerenih tehnika, možete postati odvažan i učinkovit apologet za nerođene. Oslanjajući se na više od deset godina iskustva kao aktivist za život, Horn vam pomaže da ne nasjedate na zlouporabe i zamagljivanja strane za izbor kako biste točno iznijeli pravna, povijesna i medicinska pitanja. Koristeći živopisne primjere iz stvarnog života i neovisno koliko god glasna rasprava bila, on vraća fokus na kritičnu važnost milosrđa jer moramo biti ne tek zagovornici/borci pokreta za život, nego i ambasadori života. Horn vas upoznaje s brojnim tipovima protivnika pobačaja ili propitivača („pragmatičar“, „skeptik“, „konfliktan“), uz mnogobrojne istinite priče. U svakom slučaju, podučava vas specifičnim pristupima koji su posebno napravljeni za svaku situaciju – što reći, što ne reći i kako se ponijeti. Borba oko pobačaja nikada nije bila žešća, a ulog ne može biti veći.

Pročitajte danas „Uvjerljivo ZA život“ i nikada se više nećete bojati zalagati za dragocjeno i temeljno pravo na život.

Knjigu možete nabaviti ovdje.

Izvor: Aleteia

Prevela Vedrana Prka