Foto: Danijel Katanović

Puno sam puta čuo da je Sveta Zemlja zapravo peto Evanđelje i da bismo bolje razumjeli Sveto pismo, potrebno je posjetiti Izrael i zastati na mjestima na kojima se je Gospodin Isus rodio, odrastao, djelovao, a napose gdje je podnio za nas muku i time nas otkupio od grijeha.

Razmišljao sam malo o tome i moram priznati da nisam smatrao da to može imati toliki utjecaj, posebice ako se čovjek trudi provoditi vrijeme uz Božju riječ, prepuštati joj se i dopustiti Duhu Svetome da „puše“, no moram priznati da sam pogriješio i da mi je jako drago zbog toga.

Molitva krunice u bazilici Navještenja Marijina

Sigurnost, mir i staloženost koju sam osjećao prije samog polaska na hodočašće, a napose za vrijeme ispitivanja i kontrole izraelskih kontrolora u zagrebačkoj zračnoj luci, začudila je i mene samoga. Izvršivši potrebne formalnosti, nakon nešto više od tri sata leta, stigli smo u „Obećanu zemlju“. Prvo odredište bio nam je grad u kojem je Isus proveo svoje djetinjstvo i većinu života – Nazaret. Već smo tu doživjeli veliku Božju milost i osjetili radost koja nas je pratila na ovom prekrasnom hodočašću.

Potrebno je neko vrijeme da si osvijestite da je stvarno tu živo naš Spasitelj; prvo zbog razlike od (samo) 2000 godina, ali i zbog drugačijeg mentaliteta i načina života ljudi koje smo susretali na ulicama. Sve je postalo jasnije dolaskom do jednog od najsvetijih mjesta za nas katolike u Izraelu, ali i uopće, a to je bazilika Navještenja Marijina. Ona je najveće, odnosno najvažnije marijansko svetište u svijetu jer je odatle sve krenulo.

Teško je prenijeti „na papir“ osjećaje koji su bili u meni kada sam stajao na mjestu, ili bolje rečeno klečao ispred spilje (kuće) gdje se je anđeo Gabrijel ukazao Mariji, gdje je ona rekla svoj „DA“ i tako nam podarila Spasitelja. Taj nevjerojatan susret otvorio mi je srce za sve ono što je trebalo uslijediti narednih dana. No jesam li spomenuo koliko nam je Bog toga providio tijekom hodočašća? Nisam ni sanjao da će nas već prvi dan iznenaditi. Upravo taj dan kada smo bili u bazilici (a inače hodočašće je trebalo započeti dan ranije), navečer se je molila krunica i to tako da hodočasnici mogu na svojem materinjem jeziku predvoditi jednu deseticu. Mene su „sasvim slučajno“ izabrali da predvodim deseticu na hrvatskom jeziku. Samo mogu reći: „Bože i Marijo Majko, hvala vam što sam na tom predivnom i prevažnom mjestu za čitav svijet, dobio takvu privilegiju, koja će u mom sjećanju i srcu ostati čitav život!“

„Kao da je Isus u meni oživio na jedan novi način“

Potom smo se uputili na mjesto gdje je Isus najviše djelovao – Kafarnaum. Koliko sam puta, čitajući Sveto pismo, zamišljao kako je to bilo kada je Isus nahranio toliko tisuća ljudi, kako je bilo na obali Galilejskog jezera kada je odabrao učenike, kako je bilo kad je stišao oluju i slično. Moram priznati da mi nije bilo jasno kako se samo tako odjednom mogla podići oluja, kako nam to Evanđelja prikazuju, ako je jezero bilo mirno. No baš jedno od mjesta koje smo posjetili, ali i kojim smo se provozali brodićem, bilo je Galilejsko jezero uz sam grad Kafarnaum. Iako je dan bio sunčan, prelijep, na obali prilično miran, kada smo zaplovili, odjednom se digao silan vjetar – svi smo se odmah sjetili ulomka iz Evanđelja. Ili pak mjesto i crkva Petrova primata gdje je Isus pripravio ribu Petru i apostolima i proglasio prvog papu; ili Petrova rodna kuća, gdje je Isus boravio; zatim ostaci hrama u Kafarnaumu – sve su to mjesta koja u nama ostavljaju neizbrisiv pečat i nadopunjuju slike koje smo do sada imali o određenim događajima i mjestima, a koje nam silno jačaju vjeru. Danas kada o tome promislim, vidim koliki je blagoslov bio stajati na tim mjestima i izreći svoje molbe i zahvale Gospodinu; kao da je Isus u meni oživio na jedan novi način.

Susret koji me je nanovo rodio

Tijekom hodočašća posjetili smo mjesta koja se spominju u Svetom pismu: mjesto Isusova rođenja, mjesto rođenja Ivana Krstitelja, mjesto Marijina pohođenja Elizabeti… No na jednom se mjestu nešto „prelomilo“ u meni. To je bilo u Getsemanskom vrtu – točnije bazilici Isusove agonije, gdje se on za nas znojio krvavim znojem. Osjećaj tuge i sreće s jedne strane, te suze, blagost, milina i oslobađanje s druge. Približio sam se kamenu na kojem je Isus klečao i prolijevao krvavi znoj za mene, stavio sam ruke i prislonio glavu na njega. Nemoguće je riječima opisati i objasniti što je to meni u tom trenutku značilo, kako me je dotaknulo i ispunilo, što je sve u meni „izokrenulo“, koliko me razbistrilo, koliko promijenilo. Bez imalo zadrške mogu reći da me je taj susret nanovo rodio.

Jeruzalem – Križni put, Kajfin dvor…

Sljedećega dana posjetili smo Jeruzalem. Ondje smo obišli dvoranu posljednje večere, Crkvu Petrova zatajenja Isusa, Križni put i Kajfin dvor, odnosno zatvore u kojem je Isus proveo noć nakon što su ga uhitili u Getsemanskom vrtu. Posljednja dva spomenuta mjesta na poseban su način u meni ostavile traga.

Prolazeći ulicama Jeruzalema, slijedeći postaje križnoga puta, posebno smo se približili tim posljednjim satima i toj prevelikoj muci koju je Isus podnio za svakoga od nas. Kako smo išli od postaje do postaje, neki od prolaznika nisu nas ni primjećivali, neki su nas promatrali, da ne kažem pomalo nam se i čudili, no uglavnom su svi bili u svom „filmu“. To mi je pomoglo da malo više razumijem kako je bilo Isusu koji je prolijevao svoju krv za nas dok je „rulja“ nezainteresirano prolazila, čak ga i vrijeđala, ne shvaćajući što radi – ne možete se oteti dojmu i pitati sami sebe – koliko puta sam u svome životu ja bio dio te „rulje“?

Vratimo se malo na trenutke prije nego li je započela Isusova muka. Mjesta na kojima je Isus vapio Ocu, gdje se je predao za nas Ocu, posebna su mjesta prepuna milosti, pomazanja. Tako je bilo u Maslinkom vrtu a meni osobno i na mjestu gdje je Isus bio zatvoren prije osude i gdje je proveo cijelu noć. Mjesto je samo po sebi jezivo i uistinu u njega ne bi stavili ni okorjelog kriminalca, no Isus je bio upravo tu, u toj jami, sam, napušten, ostavljen, u agoniji, ali pred Ocem u molitvi. Tebi koji čitaš ovo svjedočanstvo, želim posvjedočiti kako mi je Isus otkrio, u trenutku kada sam zatvorio oči i naslonio se na kamen zatvora, s kolikom ljubavlju je umro za mene, koliku je muku podnio za mene i za tebe, da bismo bili slobodni. I danas, kada se toga sjetim, vidim se točno kao na filmu u toj rupi, naslonjen na pokrajnji kameni zid, s Isusom u zatvoru koji moli baš za mene. Od toga trenutka mogu reći da sam postao osjetljivi i obazriviji prema Bogu, ali i bratu čovjeku.

Uslišanje dugogodišnje molitve na Kalvariji

Posljednje dane hodočašća proveli smo na najvažnijem mjestu na svijetu za nas kršćane, u bazilici Isusova groba i uskrsnuća, odnosno na Kalvariji. Penjali smo se po stepenicama na vrh Kalvarije te smo vidjeli Kristov grob, odnosno mjesto njegova uskrsnuća. Teško je opisati sve ono što sam osjetio u tim trenucima. Potrebno je neko vrijeme da postanete svjesni da ste uistinu tu, na najsvetijem mjestu, da to nije san. Zatvorivši oči, pustio sam audio isječke Evanđelja koji govore o Isusovoj muci i ostao sam pred Gospodinom. Iako sam vapio za jednom stvari da mi Bog usliši na hodočašću, u tom trenutku jedina molitva koja je izvirala iz mog srca bila je: „Bože, daj da te ljubim svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom, a bližnjega kao sebe samoga.“

Nikada do tada nisam molio toliko duboko i s tolikim žarom tu molitvu, taj vapaj. Ništa u tom trenutku nije bilo toliko bitno, samo to. No kada su naše molitve prvenstveno usmjerene prema Bogu i kada za Njim čeznemo, Bog otvara svoje srce na poseban način i daje nam upravo ono što nam je i obećao – svoj silni blagoslov. Kao što sam spomenuo, došao sam s jednom molitvenom nakanom na ovo hodočašće. I dok sam molio na način kako sam spomenuo, upravo je na najsvetijem mjestu moja molba, s kojom sam krenuo na hodočašće, bila uslišana! Iako odmah i nisam toga bio svjestan, danas to mogu potvrditi i Bogu i dalje zahvaljivati. Slava Gospodinu!

No to nije bilo sve. Zbog proceduralnih stvari, kolega i ja morali smo ostati dan duže u Izraelu i Bog nam je dao milost da probijemo cijelu noć u bazilici, odnosno na Kalvariji. O tom iskustvu mogao bih puno toga pričati, no na kraju želim samo reći da se nitko iz Svete Zemlje ne može vratiti isti. Hvala dragom Bogu na svim milostima koje mi je darovao na ovom hodočašću.

Danijel Katanović; Book.hr

Ove godine i ti možeš doživjeti milost hodočašća Svetoj zemlji. Kristofori organiziraju hodočašće u svibnju. Sve detalje i kako se prijaviti provjeri ovdje.