Osobni razvoj

LOŠ RODITELJSKI UTJECAJ

Narcisoidni roditelji

Vaši roditelji nisu baš najbolji? Možda je razlog tome njihova – narcisoidnost

Narcisoidni su roditelji šokantno loši roditelji. Previše su fokusirani na same sebe da bi im djeca bila išta drugo do smetnja ili način da povećaju divljenje i moć. Mnogi narcisi postaju roditeljima ili slučajno ili zbog nekog loše smišljenog cilja služenja sebi.


Narcisi imaju dva lica…

…jedno nose u javnosti, a drugo u kući. Samo oni koji su bliski s narcisima mogu uvidjeti da postoji više no jedno lice. Djeca narcisa to znaju najbolje jer su djeca – oni koji imaju najmanju moć – ona koje narcis najmanje štiti. Česta frustracija djece narcisa jest ta da svi drugi misle kako je njihova majka ili otac najbolja osoba nadaleko, dok njihova djeca kod kuće pate u tišini zbog zlovolja, nezainteresiranosti i ponižavanja koja od njih doživljavaju. Ako ih zaista poznajete, ovo sigurno NISU najbolje osobe – ni blizu.

Narcisoidni roditelji promatraju i tretiraju vlastitu djecu jedino kao nastavke ili odraze sebe samih. Oni vide svoju djecu na način na koji oglašivač vidi plakat pokraj ceste – kao nešto na što će staviti svoje ime i iskoristiti ga za samoreklamiranje, ili kao nešto za što je odgovoran netko drugi i što mogu zanemariti ako ih ne zanima.

Neki narcisoidni roditelji kontroliraju…

…i proždiru svoju djecu. Drugi svoju djecu jednostavno ignoriraju i željeli bi da nestanu. Zajedničko svim narcisoidnim roditeljima je to da se prema vlastitoj djeci ne uspijevaju ponašati kao prema istinskim individualcima koji imaju jedinstvene karakteristike i potrebe. Narcisi se odnose prema djeci kao prema praznim ekranima na koje projiciraju vlastite unutarnje ‘filmove’.

Ima narcisoidnih roditelja koji negiraju postojanje vlastite djece inzistirajući na tome da njihova djeca budu i čine ono što ONI žele, a ima i onih koji negiraju postojanje vlastite djece jednostavno ih ignorirajući u potpunosti (mnogi narcisoidni roditelji čine oboje naizmjence, ovisno o tome koja im situacija bolje odgovara).

Kako su narcisoidne obitelji zaokupljene željama i hirovima istinski sebeljubivog roditelja, jako su disfunkcionalne i ne dopuštaju djeci da ispituju roditelje ili da izraze vlastite potrebe. Većina narcisa postupa loše s djecom na nekoliko ključnih načina. Tipični za gotovo sve narcisoidne roditelje su: emocionalno zlostavljanje, pretjerana roditeljska kontrola i roditeljska nebriga.

Narcisi ne mogu vidjeti svoju djecu onakvima kakvi jesu…

…i ne prihvaćaju njihove potrebe. Narcisoidan otac koji gleda svog sina i ne vidi aktivnog, atletski građenog malog dječaka koji je jako talentiran za sport i vanjske aktivnosti i kojem treba više vremena za igru, nego vidi beživotnu glinenu masu koju će oblikovati u doktora kojim će se moći hvaliti, samo je jedan od brojnih primjera narcisoidnog roditeljstva (obratno je također često istinito; što god roditelj procijeni, ima prednost). Narcisoidna majka koja kritizira i sakriva se iza izgleda mučenice kada njezino dijete treba njezinu potporu još je jedna česta manifestacija narcisoidnog roditelja.

Narcisi se obično ponašaju prema svojoj djeci kao da nisu dovoljno dobra, a ipak kad je dijete uspješno, roditelj će ili ignorirati i poreći činjenicu ili će preuzeti sve zasluge za nju (česta iznimka općem pravilu tretiranja kao inferiornijeg je tretman ‘zlatnog djeteta’ obitelji, kojeg će narcisoidni roditelj tretirati kao iznimnu, superiornu i punopravnu osobu).

Nije rijetkost za narcise da su nešto ljubazniji kao roditelji dok su im djeca mlađa i dok ih je lakše kontrolirati. Mnoga djeca narcisoidnih roditelja pripovijedaju da ih njihovi roditelji nisu toliko emocionalno zlostavljali dok su bili predškolci – ili predadolescenti. Neki narcisi poklanjaju mnogo pažnje maloj djeci, koja mogu biti izvrsna pasivna publika i koju narcisi vole impresionirati i njome manipulirati, samo da bi se u kasnijim godinama potpuno otklonili od te iste djece ili se okrenuli protiv njih. No, neki narcisi uopće ne vole djecu i nemaju interesa za njih ni u kojoj dobi. Ovim narcisima djeca nisu ništa drugo doli smetnja.

Narcisi ne vole da ih se ispituje i ne vole izlaziti nakraj s djecom koja se znaju boriti za sebe. Uobičajeno je za neke narcisoidne roditelje da više zlostavljaju svoju djecu kada uđu u dob razuma (oko sedam godina) ili kada uđu u pubertet, što mnogi narcisoidni roditelji vide kao psihološku prijetnju. Odrasla djeca narcisa svoje roditelje opisuju kao: lažljive, licemjerne, samodostatne, neiskrene, nezrele i manipulatore.

Rješenje problema

Za one koji svoju narcisoidnost priznaju i žele se promijeniti rješenje je u nutarnjem iscjeljenju i oslobođenju. Djeca koja žive s narcisoidnim roditeljima trebaju razmisliti o odupiranju njihovim manipulacijama kroz nametanja osjećaja krivnje i manje vrijednosti, a ako to nisu u stanju, trebali bi se od takvih roditelja čim prije odvojiti. Neka ih ne prestanu voljeti i poštivati, ali neka ni ne dopuste da ih njihova grešnost uništava. Svakako preporučamo da dobro proučite kršćansku literaturu koja o tome piše. Mi vam nudimo Sveobuhvatni vodič za oslobođenje i nutarnje iscjeljenje.

Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte
Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Najčitanije

Na vrh