Osobni razvoj

LOŠ RODITELJSKI UTJECAJ

Narcisoidni roditelji Ako mislite da vaši roditelji nisu baš najbolji, možda je razlog tome njihova narcisoidnost. Koliko narcisoidnosti naši roditelji imaju, trebamo sami zaključiti. Međutim, ovaj je članak namijenjen i nama roditeljima da se zapitamo koliko smo narcisoidni. Pomoći se može samo onima koji se takvima prepoznaju. Ako narcise ne možemo promijeniti, možemo barem shvatiti kako ono što nam pokušavaju nametnuti ne mora za nas biti dobro i kako smo slobodni bez osjećaja krivnje izabrati vlastiti put

Vaši roditelji nisu baš najbolji? Možda je razlog tome njihova – narcisoidnost

Foto: Shutterstock

 

Narcisoidni su roditelji šokantno loši roditelji. Previše su fokusirani na same sebe da bi im djeca bila išta drugo do smetnja ili način da povećaju divljenje i moć. Mnogi narcisi postaju roditeljima ili slučajno ili zbog nekog loše smišljenog cilja služenja sebi.

Narcisi imaju dva lica…

…jedno nose u javnosti, a drugo u kući. Samo oni koji su bliski s narcisima mogu uvidjeti da postoji više no jedno lice. Djeca narcisa to znaju najbolje jer su djeca – oni koji imaju najmanju moć – ona koje narcis najmanje štiti. Česta frustracija djece narcisa jest ta da svi drugi misle kako je njihova majka ili otac najbolja osoba nadaleko, dok njihova djeca kod kuće pate u tišini zbog zlovolja, nezainteresiranosti i ponižavanja koja od njih doživljavaju. Ako ih zaista poznajete, ovo sigurno NISU najbolje osobe – ni blizu.

Narcisoidni roditelji promatraju i tretiraju vlastitu djecu jedino kao nastavke ili odraze sebe samih. Oni vide svoju djecu na način na koji oglašivač vidi plakat pokraj ceste – kao nešto na što će staviti svoje ime i iskoristiti ga za samoreklamiranje, ili kao nešto za što je odgovoran netko drugi i što mogu zanemariti ako ih ne zanima.

Neki narcisoidni roditelji kontroliraju…

…i proždiru svoju djecu. Drugi svoju djecu jednostavno ignoriraju i željeli bi da nestanu. Zajedničko svim narcisoidnim roditeljima je to da se prema vlastitoj djeci ne uspijevaju ponašati kao prema istinskim individualcima koji imaju jedinstvene karakteristike i potrebe. Narcisi se odnose prema djeci kao prema praznim ekranima na koje projiciraju vlastite unutarnje ‘filmove’.

Ima narcisoidnih roditelja koji negiraju postojanje vlastite djece inzistirajući na tome da njihova djeca budu i čine ono što ONI žele, a ima i onih koji negiraju postojanje vlastite djece jednostavno ih ignorirajući u potpunosti (mnogi narcisoidni roditelji čine oboje naizmjence, ovisno o tome koja im situacija bolje odgovara).

Kako su narcisoidne obitelji zaokupljene željama i hirovima istinski sebeljubivog roditelja, jako su disfunkcionalne i ne dopuštaju djeci da ispituju roditelje ili da izraze vlastite potrebe. Većina narcisa postupa loše s djecom na nekoliko ključnih načina. Tipični za gotovo sve narcisoidne roditelje su: emocionalno zlostavljanje, pretjerana roditeljska kontrola i roditeljska nebriga.

Narcisi ne mogu vidjeti svoju djecu onakvima kakvi jesu…

…i ne prihvaćaju njihove potrebe. Narcisoidan otac koji gleda svog sina i ne vidi aktivnog, atletski građenog malog dječaka koji je jako talentiran za sport i vanjske aktivnosti i kojem treba više vremena za igru, nego vidi beživotnu glinenu masu koju će oblikovati u doktora kojim će se moći hvaliti, samo je jedan od brojnih primjera narcisoidnog roditeljstva (obratno je također često istinito; što god roditelj procijeni, ima prednost). Narcisoidna majka koja kritizira i sakriva se iza izgleda mučenice kada njezino dijete treba njezinu potporu još je jedna česta manifestacija narcisoidnog roditelja.

Narcisi se obično ponašaju prema svojoj djeci kao da nisu dovoljno dobra, a ipak kad je dijete uspješno, roditelj će ili ignorirati i poreći činjenicu ili će preuzeti sve zasluge za nju (česta iznimka općem pravilu tretiranja kao inferiornijeg je tretman ‘zlatnog djeteta’ obitelji, kojeg će narcisoidni roditelj tretirati kao iznimnu, superiornu i punopravnu osobu).

Nije rijetkost za narcise da su nešto ljubazniji kao roditelji dok su im djeca mlađa i dok ih je lakše kontrolirati. Mnoga djeca narcisoidnih roditelja pripovijedaju da ih njihovi roditelji nisu toliko emocionalno zlostavljali dok su bili predškolci – ili predadolescenti. Neki narcisi poklanjaju mnogo pažnje maloj djeci, koja mogu biti izvrsna pasivna publika i koju narcisi vole impresionirati i njome manipulirati, samo da bi se u kasnijim godinama potpuno otklonili od te iste djece ili se okrenuli protiv njih. No, neki narcisi uopće ne vole djecu i nemaju interesa za njih ni u kojoj dobi. Ovim narcisima djeca nisu ništa drugo doli smetnja.

Narcisi ne vole da ih se ispituje i ne vole izlaziti nakraj s djecom koja se znaju boriti za sebe. Uobičajeno je za neke narcisoidne roditelje da više zlostavljaju svoju djecu kada uđu u dob razuma (oko sedam godina) ili kada uđu u pubertet, što mnogi narcisoidni roditelji vide kao psihološku prijetnju. Odrasla djeca narcisa svoje roditelje opisuju kao: lažljive, licemjerne, samodostatne, neiskrene, nezrele i manipulatore.

Rješenje problema

Za one koji svoju narcisoidnost priznaju i žele se promijeniti rješenje je u nutarnjem iscjeljenju i oslobođenju. Djeca koja žive s narcisoidnim roditeljima trebaju razmisliti o odupiranju njihovim manipulacijama kroz nametanja osjećaja krivnje i manje vrijednosti, a ako to nisu u stanju, trebali bi se od takvih roditelja čim prije odvojiti. Neka ih ne prestanu voljeti i poštivati, ali neka ni ne dopuste da ih njihova grešnost uništava. Svakako preporučamo da dobro proučite kršćansku literaturu koja o tome piše. Mi vam nudimo Sveobuhvatni vodič za oslobođenje i nutarnje iscjeljenje.

Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh