Evangelizacija

SVJEDOČANSTVA NA OLIMPIJSKIM IGRAMA

Nakon 100 godina osvojila medalju za svoju zemlju pa pred svima podignula Gospinu medalju Brojni sportaši na OI u Tokiju svjedoče odakle crpe snagu

olimpijske igre

Foto: Hidilyn Diaz, Unsplash Kyle Dias

 

Možda su Olimpijske igre u Tokiju započele zamišljanjem svijeta bez religije, raja i pakla… Ali ono što se odvija na njima je slavljenje Boga. Naime, brojni sportaši priznaju Boga pred svijetom i daju mu hvalu za svoje uspjehe, ali svjedoče kako je s njima i u porazu.

Naša Matea Jelić svjedočila je nakon osvajanja zlatne olimpijske medalje u taekwondou. Bez Boga osvajanje njezine zlatne medalje ne bi bilo moguće, kazala je, jer On joj je dao snagu.

I ne samo ona, brojni sportaši, u pobjedi i porazu, slave Boga.

Jedna od najboljih plivačica na svijetu, Amerikanka Katie Ledecky, peterostruka olimpijska pobjednica, koja je osvojila dvije medalje i na ovogodišnim Igrama, svoju mirnoću i usredotočenost, kaže, postiže molitvom Zdravo Marijo. “Prije svake utrke izmolim jednu, dvije Zdravo Marije. To je prelijepa molitva koja me smiruje”, izjavila je jednom prilikom.

Prvu zlatnu medalju za svoju zemlju, ikad – u 100 godina natjecanja, osvojila je Filipinka Hidilyn Diaz, i to u dizanju utega. Na pijedestalu, prilikom sviranja himne, Hidilyn je podigla u zrak, ne svoju osvojenu medalju, već Gospinu čudotvornu medaljicu, da svijet vidi. „Nisam mislila da ću uspjeti, ali čini se da su Bog i molitve dragih ljudi podigle uteg samnom.

Istaknula je kako su ove Olimpijske igre posebno teške. No, koje god okolnosti bile, kaže, „molimo se, Bog će nas voditi“.

Bog je vjeran, u pobjedi i porazu

Najbolja američka gimnastičarka, i jedna od najboljih u povijesti tog sporta, Simone Biles, na šok sviju, odustala je od ekipnog nastupa u finalu OI. Razlog je mentalno zdravlje. No, i u onom što svijet smatra porazom, Biles je pokazala snagu. Poniznost. „Moram ostaviti ponos po strani i pobrinuti se za svoje zdravlje“, kazala je gimnastičarka.

Simone je mnogo puta svjedočila vjeru naglasivši kako smatra bitnim da svjedoči kako bi pokazala koliko znači za život i sve ono što nosi. 2016. godine napisala je autobiografiju u kojoj se osvrnula na sakrament Svete potvrde:
„Ušla sam te nedjelje u crkvu svetog Jakova apostola. Stajala sam u redu s mnoštvom tinejdžera, svečano obučenih, svečanih lica… Na neki način, naša povorka podsjetila me na ceremoniju odlikovanja, osim što se neće podijeliti zlatna, srebrna i brončana medalja. Umjesto toga, naša nagrada bila je nešto mnogo moćnije…“

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh