Foto: Shutterstock

Nije bila ljubav na prvi pogled

Tih mi je dana vrijeme prolazilo bolno sporo i čeznuo sam za kršćanskom zajednicom. To je bilo vrijeme kad bih zastao u kršćanskoj knjižnici samo da budem u prisutnosti drugih vjernika, iako nikada nisu pričali sa mnom. Odlučio sam posjećivati više crkvi svaki tjedan, i našao sam jednu koja je u fokusu imala poučavanje Biblije studentima sa Sveučilišta. Planirali su ići na konferenciju zvanu „Pasija“, četverodnevno okupljanje u Atlanti koje ugošćuje više od dvadeset tisuća kršćanskih studenata sa Sveučilišta iz cijele države, s poznatim govornicima i uz slavljenje Boga. Nema šanse da bih to propustio! I drago mi je što nisam, jer sam tamo upoznao djevojku koja će postati mojom ženom.

Michelle je bila na trećoj godini Coast Guard Academy u Connecticutu i upoznao nas je zajednički prijatelj, njezin prijatelj iz razreda koji je prešao na njezinu akademiju sa Sveučilišta Old Dominion. Volio bih reći da sam bio zadivljen i da je to bila ljubav na prvi pogled, ali iskreno, nisam je potpuno zamijetio tada. Došao sam slaviti Boga i bio sam zaokupljen drugim stvarima. Ali Michelle je zaintrigirala moja priča i sve ono što je Bog učinio u mojem životu pa je tražila da ostanemo u kontaktu.

Nije mi trebalo puno da shvatim da je ova žena rijedak dragulj

Nakon četiri dana, Michelle se vratila u Connecticut, a ja u Virginiju. Nastavili smo naše razgovore preko e-maila i poruka. Kroz dopisivanje sam počeo otkrivati njezino srce i um. Ona je najiskrenija, najodanija i najpožrtvovnija osoba koju sam ikad sreo. Nije mi trebalo puno da shvatim da je ova žena rijedak dragulj, jedinstvena kći Božja, i bio bih budala kad je ne bih želio. Ali to je značilo nove borbe za mene. Kad sam upoznao njezine roditelje, bili su vrlo gostoljubivi i dragi, ali bilo je jasno da su rezervirani oko toga da bivši musliman hoda s njihovom kćeri. Naravno, nije pomoglo ni to što je Michelle tada imala samo dvadeset i jednu godinu a ja nisam imao nikakve prihode.

Tako kada sam tražio njezinu ruku od njih, odbili su me. Dva puta. Ali treći je put uspjelo. No i dalje sam morao uvjeriti Ammi i Abbu. Ammi nije padalo na pamet da bih mogao i pomisliti da oženim ženu sa Zapada. Rekla je: „Nabeele, ako si postao kršćanin, zašto ne oženiš kršćanku iz Pakistana? Ona bi barem poznavala našu kulturu!“ Odgovorio sam da je već prekasno za to, jer sam tražio Božje vodstvo i osjećao sam da mi je potvrđeno da je Michelle savršena za mene. Abba je, u drugu ruku, nešto omekšao na moju odluku. Jednom prilikom kad je Ammi napustila sobu u suzama, Abba reče: „Nabeele, ako će Michelle biti naša snaha, želim je upoznati.“ I upoznao ju je tjedan dana prije vjenčanja, kad se Michelle konačno preselila u istu državu pripremajući se za naš brak. Shvaćajući da će se vjenčanje svakako dogoditi, Ammi ju je također upoznala.

Nabeel i njegova supruga Michelle/ foto: Facebook

Raspadanje obitelji

Ali odbili su blagosloviti naš brak, i odbili su doći na naše vjenčanje. Osim četiriju dragih rođaka i ujaka, nitko iz moje obitelji nije došao. Cijela je procedura za mene bila agonija, i samo sjećanje o tome i dalje boli. Razumijem da je tako bilo i mojim roditeljima, naročito Ammi. Imala je velike planove za mene, njezin sam jedini sin, ali kako sam se obratio na kršćanstvo, za sve sam ju to zakinuo; prvo napuštajući islam, a onda i ženeći ženu sa Zapada. U svim tim previranjima u obitelji, Baji je samo pokušavala održati mir. Ona je znala da je moje obraćenje na rubu jer sam joj se povjeravao od tjedna kad sam bio dobio prvi san u prosincu 2004. Ali nju je više brinulo jedinstvo obitelji nego moja religiozna uvjerenja. To ima smisla jer je njezino gledište na islam poprimilo zapadnjački ton i ona je mislila da je potpuno moguće da Allah želi da ga slijedim kroz put kršćanstva. Kako god, Baji je više brinulo kako će se sve to odraziti na obitelj, a ne na moje spasenje ili moju dušu. Kako sam nastavio slijediti svoja kršćanska uvjerenja, Baji se sve više brinula da će doći do raspada obitelji i stalno mi je govorila: „Samo govori što god možeš da poboljšaš stvari.“ Bojala se je da ćemo se razići.

Kad sam rekao svojim roditeljima za tu odluku, nisu mogli razumjeti. Sjećam se da je Ammi rekla…

I tako je i bilo. 2009. godine, nakon što sam završio medicinski fakultet, umjesto da tražim posao u području medicine, odlučio sam služiti Bogu. Kad sam rekao svojim roditeljima za tu odluku, nisu mogli razumjeti. Sjećam se da je Ammi rekla: „Nabeele, postao si kršćanin. Dobro. Oženio si Michelle. Dobro. Ali da napustiš medicinu? To je sve što mi je ostalo, to je jedina stvar na koju mogu biti ponosna! Zar me ni u čemu nećeš poslušati?“

Pokušao sam joj reći da sam pozvan u službu, ali ideja poziva njoj jednostavno nije imala smisla. Samo je govorila: „Ne, postoje kršćanski liječnici, znam da možeš biti liječnik ako želiš. Nema potrebe da javno govoriš o kršćanstvu i islamu.“ Tada je zaključila da ja sve to radim samo iz pobune, samo da bih povrijedio nju i Abbu. Tada su konačno odlučili prekinuti svaku vezu sa mnom. (…)

Iz knjige „Tražeći Allaha, pronašao Isusa“ autora Nabeela Qureshija.

Knjigu, u izdanju Kyriosa, možete nabaviti ovdje.