Sveta Misa

NEKOLIKO SVJEDOČANSTAVA

Na toj svetoj misi Bog mi je promijenio život Pristigla su nam brojna svjedočanstva o milostima koje su neki primili na svetoj misi; neka smo od njih već i objavili na našem portalu, a sada vam donosimo još tri, u nadi da će svakoga od vas potaknuti da na sljedeću svetu misu ode s većom vjerom i očekivanjem da će Bog odgovoriti na vaše molitve i potrebe

Na toj svetoj misi Bog mi je promijenio život

Foto: Shutterstock


 

Riječi koje su dotaknule moje srce

Božja riječ, kao i sveta misa, ima zaista posebnu moć. Može se dogoditi da ćemo neke riječi, koje se redovito spominju na svetoj misi, prvi puta zaista primijetiti, shvatiti na pravi način i dobiti milosti da ih ‘uklopimo’ u svoj život. Meni se je to dogodilo s riječima: „Neka mi blagovanje tvoga Tijela i Krvi ne bude na sud i osudu, nego po tvojoj dobroti neka mi bude duši i tijelu zaštita i lijek.“ Te su riječi zapravo prilagođen tekst iz Prve poslanice Korinćanima (11, 23-35) i čitala sam ih i slušala mnogo puta. No na jednoj misi, Gospodin mi je dao milost da zaista povjerujem u njih. Otada nijedna pričest za mene više nije ista, jer znam da svojim odnosom prema njoj sama odlučujem hoću li blagovati tijelo sebi na sud i osudu ili kao zaštitu i lijek, kako za dušu, tako i za tijelo. Bog mi je na toj svetoj misi, preko svoje riječi, promijenio život.

N.N. (Podaci poznati uredništvu)

Bog nije dopustio da me muče sumnje

Iako sam odgojena u kršćanskom duhu, i još sam kao dijete zaista doživjela da je Bog stvaran i iskusila što znači primiti Duha Svetoga u sakramentu potvrde, u jednom sam se razdoblju života udaljila od njega. Kad sam napokon došla k sebi i promijenila to, otišla sam na ispovijed i svetu misu u jednu franjevačku crkvu. Osjetila sam Božje milosrđe, puno sam plakala, ali ipak nisam bila sigurna je li mi Bog oprostio. Taj je dan na misi bilo čitanje o milosrdnom ocu koji prima odlutala sina… Svaka riječ iz čitanja urezala mi se je zaista kao mač u srce, i osjetila sam da mi raste vjera i da me liječi. Čak mi je i nakon riječi odrješenja u ispovijedi trebala pomoć za moju slabu vjeru u to da je Njegovo milosrđe toliko neiscrpno da mi je zaista potpuno oprostio. Tu pomoć dobila sam nakon par trenutaka preko Njegove riječi. Zahvalna sam Bogu na njegovoj ljubavi i tome što nije dopustio da me dalje muče sumnje!

N.N. (Podaci poznati uredništvu)

Jedne sam nedjelje otišla na misu, ne znam više ni zašto ni s kim, ali sjećam se da sam se suzdržavala tijekom evanđelja i propovijedi da se ne rasplačem pred svima

Mjesto utjehe i ljubavi

Željela bih da ovo svjedočanstvo posluži kao ohrabrenje, posebno svećenicima. Kao dijete sam primila sakramente, ali nikad nisam išla na misu ili imala iskustvo sakramentalnog života. Moju obitelj ne može se čak nazvati niti tradicionalnim vjernicima, eventualno bi se moglo reći da je bilo nekih mrvica ‘tradicionalnog znanja’, tako da kroz djetinjstvo nisam u srcu imala vjeru u kojoj sam krštena. Vjerovala sam u Boga, ali to je vjerovanje bilo jako površno. Ne u smislu da mi nije bio važan ili da sam htjela živjeti bez njega, nego nisam znala kako razmišljati o njemu, kako ga uklopiti u svoj život, gdje saznati kakav je i kako drugi žive taj odnos s njim. Mislila sam da je dovoljno imati dobar stav prema njemu i zamoliti ga da zaštiti one koje volim. Vidjela sam, naravno, i naučila na vjeronauku da drugi idu nedjeljom na misu, ali budući da moja obitelj nije nikad išla, nisam željela ulagati dodatan trud da vidim što se tamo događa.

Sjećam se da sam čak prije prve svete pričesti rijetko išla na misu. Želju sam odjednom dobila kada sam imala 12 godina, ali nisam imala s kim ići, a nisam željela sama. Život mi je općenito bio turbulentan u tom periodu, tako da sam tu ideju uglavnom svaki puta ignorirala. No jedne sam nedjelje otišla, ne znam više ni zašto ni s kim, ali sjećam se da sam se suzdržavala tijekom evanđelja i propovijedi da se ne rasplačem pred svima. Ne sjećam se koje je bilo čitanje niti što je svećenik točno govorio, ali to je bio prvi put da sam od nekoga čula da je Bog dobar i tada sam primila utjehu. Te riječi vjerojatno nisu bile ništa posebno, većina ih je možda čula bezbroj puta i propovijed je vjerojatno bila ‘obična ‘i svećenik ju je možda ponavljao svake godine. Ali meni je taj događaj ipak puno značio. Ostao mi je u sjećanju taj dojam, ta spoznaja, da je misa mjesto utjehe i ljubavi.

N.N. (Podaci poznati uredništvu)

 

Još svjedočanstava o plodovima svete mise možete pročitati ovdje i ovdje.

 

Kako prikazati svetu misu i plodonosno sudjelovati u njoj možete pročitati u novoj knjizi „Najvažnija stvar na svijetu. Sveta misa“ autora Josipa Lončara, koja izlazi uskoro!

Svoje nam svjedočanstvo možete poslati  e-mailom na adresu: [email protected]

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Na vrh