Duhovnost

ZAŠTO BOG DOPUŠTA PATNJU

Tjeraju li i tebe tragedije da osuđuješ Boga za nepravednost? Odmah prestani s tim! Čak ako dođe na nas bolest koja se čini kao kazna - nemojmo Njega okrivljavati!

Foto: Pexels,  Pixabay

 

Gubitak može biti pobjeda

Gubitci mogu biti kao pobjeda čak i oni koji se u prvi trenutak čine kao smrtni poraz; događaji koji odaju dojam životnih katastrofa poslije kojih se čini da nema nikakvih izgleda za pridizanje nakon takvog životnoga pada.

Ljudi prestaju vjerovati u Boga kad zaključe da ih On ne sluša. Biva to obično kada se dogodi nešto što nadilazi njihov način razmišljanja: smrt bliske osobe, kada ne dobiju zgoditak na lutriji, kada ostanu bez posla, kada dolazi do rastave ili kada ne uspijevaju potpuno ostvariti životne planove prema svojoj zamisli.

Bog je onaj koji ostaje isti i kada proživljavamo najstrašnije trenutke

Bog nije sluga našega uspjeha, nego je Bog onaj koji ostaje isti i kada proživljavamo najstrašnije trenutke. Primitivna egocentričnost nekih ljudi razlog je što počinju doživljavati Boga kao „momka za sve“, za ispunjavanje svih njihovih želja, biće koje vrši funkciju egzistencijalnog security-ja.

Bog je onaj koji nam čak i u našim porazima pokazuje i daje svjetlo, isto kao onda kada je promijenio smrt svoga Sina u izvor besmrtnosti

On nam pokazuje svjetlo

Bog nije ni sluga, niti zaštitar. Bog je onaj koji nam čak i u našim porazima pokazuje i daje, svjetlo, isto kao onda kada je promijenio smrt svoga Sina u izvor besmrtnosti. Materijalni dokaz toga imamo u Euharistiji, makar je to potpuno nematerijalna stvarnost!

Na svijetu ima toliko tragedija koje nas tjeraju da osuđujemo Boga za nepravednost. Čak da sve okolnosti upućuju na to – nemojmo to činiti! Čak ako svi dokazi i putevi upućuju na Boga kao onoga koji je nešto „skrivio“ – nemojmo Njemu suditi!

Što se može Bogu predbaciti?

U 2. knjizi o Kraljevima zapisana je pripovijest o kralju Azarji koji se razbolio od gube (usp. 2 Kr 15). O drugim kraljevima zapisano je da su pobijedili neprijatelje, gradili gradove, osvajali tvrđave, učinili nešto veliko ili moćno, a ovaj se jednostavno razbolio i ništa više. No, o njegovoj bolesti napisano je u Bibliji kao da se radi o gradnji kakve piramide! U prijašnjim vremenima vjerovalo se općenito da je bolest kazna za ogovaranje ili tzv. laszon ha–raa, a znači: osuda, sumnja, nepovjerljivost, grijeh jezika. Međutim o Azarji pisac izvješćuje da je činio što je dobro u očima Božjim, pa ipak ga je On pohodio gubom. Što se može Bogu predbaciti? Na svijetu ima toliko tragedija koje nas tjeraju da osuđujemo Boga za nepravednost. Čak da sve okolnosti upućuju na to – nemojmo to činiti! Čak ako svi dokazi i putevi upućuju na Boga kao onoga koji je nešto „skrivio“ – nemojmo Njemu suditi! Čak ako dođe na nas bolest koja se čini kao kazna – nemojmo Njega okrivljavati!

Čak ako dođe na nas bolest koja se čini kao kazna – nemojmo Njega okrivljavati!

Nikada ne možemo biti sigurni da nismo uistinu nešto sagriješili, makar bismo lako mogli zaključiti da je Bog bio srdit i u svojoj nas naglosti kaznio nepravedno ili slučajno. Može biti da nismo nešto dobro povezali, zaboravili nešto, nismo se nečega sjetili ili jednostavno nemamo dostatnog znanja o svojoj stvarnoj situaciji. Bog je uvijek dobar bez obzira na to što nas pogađa ili što o njemu mislimo. Uvijek imajmo to na umu!

Bog je tajanstven, predivan. Nije poslao gubu na nekoga tko ne bi mogao podnijeti takvo trpljenje, tko ne bi bio u mogućnosti iskoristiti takvo trpljenje da što više nauči o smislu i tajni života

Bog je tajanstven, predivan

Azarjina majka zvala se Jekolija. Ime upućuje na osobu neobično strpljivu, koja može puno podnijeti. Ime potječe od hebrejske riječi jakal, što upravo znači: nešto podnositi, ustrajati, pobjeđivati ustrajnošću. Nije napisano puno o njegovu ocu, ali je zabilježeno da je imao majku koja je bila izuzetno strpljiva. Bog je tajanstven, predivan. Nije poslao gubu na nekoga tko ne bi mogao podnijeti takvo trpljenje, tko ne bi bio u mogućnosti iskoristiti takvo trpljenje da što više nauči o smislu i tajni života.

Biti u izolaciji također znači i biti otpušten, oslobođen. Izolacija, odvojenost, to je sloboda! Ponekad ne treba biti stvarno gubav, dosta je osjećati se tako među drugima da bi se dobilo slobodu da se ne mora ugađati, glumatati, te slobodu od emocija, zahvala, ambicija, straha pred odbačenošću i razočarenjem

Odvojena kuća

Čitajući dalje ovu priču doznajemo da je, poradi te bolesti, Azarja sve do svoje smrti stanovao u „odvojenoj kući“ (usp. 2 Kr 15,5). Sigurno je ovdje pojašnjenje cijele ove priče, samo prividno pune čireva/gube. „Odvojena kuća“ označava mjesto gdje su boravile osobe s kraljevskoga dvora zaražene gubom. Prema hebrejskom nazivu stječe se dojam da je to DOM SLOBODE, BEJT HACHAFSZIT. Naziv vuče podrijetlo od riječi HEFESZ (hebr. – izolacija, sloboda). Biti u izolaciji također znači i biti otpušten, oslobođen. Izolacija, odvojenost, to je sloboda! Ponekad ne treba biti stvarno gubav, dosta je osjećati se tako među drugima da bi se dobilo slobodu da se ne mora ugađati, glumatati, te slobodu od emocija, zahvala, ambicija, straha pred odbačenošću i razočarenjem. Azarja je napustio nemir – napravio je u sebi distancu prema svemu. Bolest ga je zaštitila od svega što se može nazvati brigom za ovaj svijet, brigom koja peče više nego guba. Uzija je (usp. 2 Ljet 26,21) obolio od gube zbog oholosti a Azarju je Gospodin dotaknuo gubom jer ga je htio učiniti slobodnim od cijele spletke nesreća, brige, ovisnosti, strasti, ratova i strahova.

Zar je to bila nesreća? Ne, bilo je to samo tužno iskustvo

Bolesnom Azarji ostalo je samo da promatra sa distance ljude koji su, gledajući na gubavog kralja, mislili: „Kako je on nesretan.“ Iste zaključke donosio je i sam kralj gledajući kroz prozor “odvojene kuće“ na užurbane, prestrašene i bolesne žitelje Jeruzalema. Bio je slobodan, nije morao brinuti ni za što. Zar mu se moglo dogoditi nešto bolje? Zar je to bila nesreća? Ne, bilo je to samo tužno iskustvo. Više su nesretni oni kojima briga nezaustavno prijeti, koji tek nesreću očekuju, opterećeni više strahom negoli samom nesrećom ili bolešću!

Zašto Bog dopušta patnju - knjiga

Iz knjige „Zašto Bog dopušta patnju?“ autora patera Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje a kupiti ju ovdje.

Za Book.hr priredila I. A., odabrala A. P.

Ako Vam se svidio ovaj članak, podržite nas donacijom! Jednostavno je – samo skenirate kod.

 

Želim donirati 1 EURO:

 

Želim donirati 5 EURA:

 

Želim donirati 10 EURA :

 

 

Na taj način omogućujete nam da nastavimo s radom.

 

Hvala!

 

❤️

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh