Foto: Shutterstock

Što su zapravo glavni grijesi? Imamo popis glavnih grijeha koje učimo na vjeronauku. Je li to dobar popis da bismo se po njemu ispovijedali?

Odgovor:

Postoji taj popis, ali da bismo ga razumjeli, potrebno je znati genezu njegova nastanka. Glavni grijesi nisu zbroj najvažnijih ili najtežih prijestupa. Među njima nećete pronaći ubojstvo ili druga okrutna djela. A to su nesumnjivo lošije stvari od neumjerenosti u jelu i piću. Zašto ih onda nazivamo glavnima ili smrtnima? Taj popis nastao je u okruženju pustinjskih otaca i potječe od Evagrija iz Ponta, monaha i mistika, koji je pokušao opisati osnovne zle tendencije u srcu čovjeka koje dovode do grijeha. Govorili smo već o tome da po istočnom grijehu imamo u sebi određene čežnje protivne Božjemu zakonu. Anakoreti su pokušali tu doživljenu stvarnost opisati, imenovati, da bi se uspješnije borili protiv grijeha u samom njegovu korijenu. Zato to nisu de facto grijesi, koliko sklonosti, misli, strasti iz koji se može izroditi grijeh. Npr., srdžba sama po sebi nije grijehom. Ali ako svlada čovjeka, dovodi do okrutnosti, zavisti, povrede drugih, čak i ubojstva. Ispovijedamo konkretne zle posljedice loše proživljene srdžbe, ali ne i činjenicu da smo srdžbu osjetili. Također bismo trebali razmisliti što činimo s našom srdžbom i uspijevamo li njome upravljati.

Tuga nije grijeh. Međutim ona može biti korijenom depresije, nedostatka vjere, nade…

Nekada davno na tom Evagrijevu popisu nalazila se je i tuga. Tuga nije grijeh. Međutim ona može biti korijenom depresije, nedostatka vjere, nade… Raširena preko mjere i neobuzdana, može dovesti i do samoubojstva. Na tom primjeru najkonkretnije se može pokazati svrha popisa glavnih grijeha. To je preporuka na što moramo usmjeriti svoju budnost da ne bismo upali u grijeh. Evagrije ukazuje na određene misli, napasti, strasti (ne naziva ih grijesima, već logismoi), koje mogu vladati čovjekom i postati izvorom njegove propasti. To je također odličan pokazatelj kako doprijeti do korijena svojih grijeha i obraniti se od njihovih ponavljanja, o čemu smo ranije govorili. Umjesto koncentriranja na uklanjanju stabljike grešnih djela, moguće je pratiti njihov korijen. Ako se, na primjer, tko ponaša arogantno prema okolini, može raditi na suzdržavanju od ružnih riječi, ali one će se stalno pojavljivati u njegovoj glavi i srcu. Bolje bi bilo pokušati posegnuti do izvora te arogancije. Do srdžbe. Što se je dogodilo da je naučio tako reagirati na okolinu? Odakle ta potreba za stalnom borbom sa svima? I tad će moći zamoliti Isusa da izliječi taj loš i nekršćanski način reagiranja.

Uključite se u našu Viber zajednicu.

Za Book.hr priredila I. A. | odabrao L. M.

I ove godine družimo se na Interliberu!

Od utorka 7. do nedjelje 12. 11. na Zagrebačkom Velesajmu. 😊

Možeš nas pronaći u 6. paviljonu, na štandu 6e.

Tvoj Figulus.hr