Svjedočanstva

HODOČAŠĆE U MEĐUGORJE S KRISTOFORIMA

Na Podbrdu iscijeljena od unutarnjih rana od spontanih pobačaja S nedavnog hodočašća Majci u Međugorje, pred sam Uskrs, u organizaciji Kristofora, pristiglo nam je predivno svjedočanstvo...

Foto: Kristofori

 

Trebalo mi je jako dugo da sjednem i napišem ovo svjedočanstvo. Bilo mi je jednostavno preteško. Napisala sam ga prije par dana, ali tek jutros na Svetoj misi mi je došlo da ga moram poslati i posvjedočiti.

Hodočašće s Kristoforima

Odlazak u Međugorje je bilo moje prvo hodočašće sa zajednicom… Nikoga nisam poznavala, dvije osobe s jednog seminara ranije, ali vrlo površno. Tako sam, misleći kako idem na put sama, krenula na hodočašće s Bogom. Nakane su bile za moju obitelj, za naše obraćenje i za mir u mojoj obitelji. Mir… to nam najviše od svega nedostaje.

U subotu ujutro smo krenuli na Križevac. Nismo ni došli do mjesta s kojeg kreće uspinjanje, a ja sam već plakala. Srećom, padala je kiša, pa sam nabila kapuljaču na glavu i skrivala svoj pogled od svih drugih, držeći se samo i povučeno.

Na povratku u pansion, pješke po cesti, susrela sam trudnicu iz svoje grupe…

Uspon je trajao dugo, a ja sam cijelim putem plakala i razmišljala o svojoj obitelji, o svemu što nam se događa, o svojoj djeci i svome mužu. Cijelo vrijeme sam ih nosila sa sobom i niti trenutka ih nisam željela ispustiti. Spuštajući se, opet sam plakala, razmišljajući o njima. Na povratku u pansion, pješke po cesti, susrela sam trudnicu iz svoje grupe. Započele smo razgovor… I, tako sam saznala da je trudna s petim djetetom.

Bol gubitka djece

Kroz moje misli je samo proletio broj moje djece na zemlji i njih dvoje koji su na nebu. Samo sam htjela doći do svoje sobe i sakriti se od svih. Znam, ta moja potreba za samoćom je bijeg od ranjenog srca i bijeg od životnih boli.

>>>Više od 10 godina nije se mogao naspavati, a onda se u Međugorju probudio kao leptirić 

Sljedeći dan smo išli na Podbrdo. Ponovno sam uzela svoju obitelj i sve svoje nakane i ponijela ih gore sa sobom. Na zadnjoj postaji Nediljko je spomenuo sve žene koje su ranjene pobačajem, spontanim ili namjernim… I tu sam se slomila.

Nikako se nisam mogla riješiti tog osjećaja krivnje, zašto nisam više molila možda onda ne bi bilo tako, zašto se to drugi put dogodilo nakon mog obraćenja, zašto, zašto…

Baš sam osjetila tu bol opet, svoje srce kako plače. I opet sam počela razmišljati zašto se to baš meni dogodilo, zašto Bože!? Nikako se nisam mogla riješiti tog osjećaja krivnje, zašto nisam više molila možda onda ne bi bilo tako, zašto se to drugi put dogodilo nakon mog obraćenja, zašto, zašto…

Meditacija kroz molitvu Zdravo Marijo

Došli smo do vrha i posjedali po kamenju dok nas je Nediljko uvodio u meditaciju izgovarajući molitvu Zdravo Marijo. Donijela sam pred Nju svoju obitelj i stavila ih između sebe i Nje, i pustila ju da moli za sve moje nakane za njih. Plakala sam cijelo vrijeme primajući u svoje srce njezine molitve za njih.

Položila je svoje ruke na moju glavu i kao da je rekla da je meni također potrebna molitva, za moju bol koju nosim

U jednom trenu počela se približavati prema meni, predivna svijetlost ju je pratila kako mi je polako prilazila. Odjednom, moja obitelj je nekako ušla u tu njenu svijetlost i ona je sada stajala točno ispred mene. Položila je svoje ruke na moju glavu i kao da je rekla da je meni također potrebna molitva, za moju bol koju nosim. I tada je počela moliti za mene, plač se sve više smirivao dok me nije preplavila milost i mir, nešto neopisivo.

Spuštajući se sa Podbrda shvatila sam da me taj gubitak još uvijek boli i da ću ga i dalje nositi sa sobom, ali nekako je moje srce bilo sada mirnije. Nešto se promijenilo…

Milosti…

Puno je milosti došlo do mene, jedna od njih je da sam nakon osam mjeseci bezuspješnog pokušavanja da postim ponovno počela postiti srijedom i petkom. I ova bol koju nosim zbog svojeg gubitka je dobila smisao. Duh Sveti me pozvao na nedavnu konferenciju koja se tiče prava za život nerođenih. Upoznala sam neke nove ljude i shvatila da me Bog ovdje želi, u ovoj borbi. Možda je smisao gubitka i boli bilo to da i sama prođem kroz takva iskustva kako bih mogla suosjećati sa ženama koje su se našle u toj situaciji. Taj dio mi još uvijek nije posve jasan, ali kao što kaže Psalam 34 u jednom dijelu „Jadnik vapi i Gospodin ga čuje”.

Vjerovati ću da me Gospodin čuo i da je čuo da tražim smisao u tome što se dogodilo, i da je taj put izlaz iz mojih tjeskoba.

Za Book.hr posvjedočila N. N. (puni podaci poznati uredništvu)

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh