Mudrost

O, visino mudrosti Božje,
tko te može dohvatiti?
Tek što mislim da sam ti ruku dodirnula,
spoznah da daleko sam od tebe,
Kʼo nebo od zemlje.
Ti ptica si na prozirnom oblaku
i samo ponekad slijećeš
u krošnje drveća zelenog.
Kad već mislim
da premalena sam da dosegnem te ikada,
ti smiješiš se
u modrim očima djeteta.
…
Jer najmudriji su
oni koji ljube.

Pred Bogom

Čega se bojiš?
Ljubi te baš takvu kakva jesi.
Ne uljepšavaj se riječima,
ne ispričavaj se,
Ne kiti se djelima
koja nisi učinila,
samo iskreno reci: oprosti mi.
Zašto si zbunjena?
Stojiš pognute glave,
čega se sramiš?
On sve zna,
sve je vidio,
ništa ti nije zamjerio,
raduje se jer si se vratila.
Podigni pogled,
nasmiješi se
i reci: hvala.

Bože

Neumorno me slijediš,
ne napuštaš,
ne okrećeš glavu.
Uporno, pa kad odlutam,
izdaleka,
kʽo ptica iz zraka,
motriš na mene da me ne ukradu,
jer ja sam Tvoj plijen.
Ljubim Te, jer me ne daš,
poznajući slabost moju,
stalno me na oku držiš
da se ne izgubim.

Napisala Marija Šahinović