Foto: Shutterstock
Poznata je moć opraštanja po kojoj bivamo oslobođeni od negativnih osjećaja, pa makar oni bili usmjereni protiv nekoga tko uopće niti najmanje nije odgovoran za njih. Gospodin će tako, po karizmi riječi spoznanja, u molitvi osobi nerijetko progovoriti: „Ta Mi osoba treba oprostiti”. Upravo su te riječi bile upućene ženi iz svjedočanstva koje slijedi. Upućuje li ih možda i vama?
Kako je Bog to mogao učiniti nekome tko ga je toliko ljubio?
»Osoba iz molitvenoga tima nagnula se prema meni i prošaptala: „Gospodin Vam govori da Mu trebate oprostiti. Je li to istina?” Kimnula sam i rekla: „Istina je. Moja je mama bila dobra kršćanka, a umrla je od raka, stravičnom i bolnom smrću. Bila sam silno povrijeđena, jer je bila tako prekrasna osoba. Kako je Bog to mogao učiniti nekome tko ga je toliko ljubio?”
Tada mi je voditelj objasnio da Bog nikome ne šalje bolest. Razlozi zbog kojih se takve stvari događaju vrlo su složeni te nerijetko nadmašuju našu sposobnost razumijevanja, ali Bog nije tvorac našega jada i bijede. Voditelj me potom poveo na mjesto s kojega sam mogla oprostiti Bogu i osloboditi se gorčine.”
„Nek se uzdaju u te koji znaju ime tvoje (…) Slavim te, Jahve, svim srcem svojim” (Ps 9,11;1).
Iz knjige „Ozdravljenje slomljenoga srca” autorâ o. Roberta DeGrandisa i Linde Schubert.
Izdavač: IGNIS.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
