Duhovnost

ŽIVJETI U SVJETLU ISTINE

Mržnja koja nas zasljepljuje proizlazi iz skrivene mržnje prema nama samima Mržnja nas tako zasljepljuje da možemo raspeti Sina Božjeg misleći da pribijamo grešnika na križ. Otkud proizlazi mržnja, taj mračan osjećaj?

Mržnja koja nas zasljepljuje proizlazi iz skrivene mržnje prema nama samima

Foto: Shutterstock

 

Ljudi su voljeli tamu – a voljeti tamu znači voljeti usmrćenje Isusa, koji je istina i život, svjetlo i izlaz. Ako usmrćuješ istinu o sebi samom, usmrćuješ u sebi život Onoga koji je govorio da je istina sama. To je život u mraku, u tami: „Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji – do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa: ‘Eli, Eli, lema sabahtani?’ To će reći: ‘Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?’ A neki od nazočnih, čuvši to, govorahu: ‘Ovaj zove Iliju.’“ (Mt 27,45-47)

Svim tvojim tajnama koje si sakrio pred Bogom pristup ima princ tame, Sotona, i u svakome ih trenutku može iskoristiti, ucjenjujući te strahom i nagoneći te na zlodjela. Svim istinama koje priznaš Isusu u sakramentu ispovijedi, ili ih razjasniš, otkriješ u svjetlu Njegova oprosta, princ tame nema pristupa. Kada predaješ grijehe Onome tko je svjetlost, Sotona ih više ne vidi jer je zaslijepljen svjetlošću, poput nekog tko je cijeli život proveo u mračnim pećinama. Za nekoga takvog čak je i tračak ubojit.

„I svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.“ (Iv 1,5)

Tama mržnje

Najveća je tama mržnja, i ne kaže se bez razloga da je netko zaslijepljen mržnjom. Dogodi se da je netko zaslijepljen ljubavlju – ali prava ljubav otvara oči. Ako je dakle netko zaslijepljen ljubavlju, to je zapravo vrsta mržnje u početnom stadiju ureknuća. Dobro nam je poznato iz života kako se često zasljepljujuća ljubav u jednom trenutku iz obožavanja pretvori u mržnju spram te iste osobe. Evanđelist Ivan kaže sljedeće u svojoj Prvoj poslanici: „Tko veli da je u svjetlosti, a mrzi brata svojega, u tami je sve do sada. Tko ljubi brata svojega, u svjetlosti ostaje i sablazni u njemu nema. A tko mrzi brata svojega, u tami je, u tami hodi i ne zna kamo ide jer mu tama zaslijepi oči.“ (1Iv 2,9-11)

Mržnja nas tako zasljepljuje da možemo raspeti Sina Božjeg misleći da pribijamo grešnika na križ. Otkud proizlazi mržnja, taj mračan osjećaj? Iz skrivanja mržnje prema sebi samome – iz zatajenja mržnje koju nismo u stanju osvijestiti. U tom slučaju, otkud proizlazi ta velika mržnja, koju nismo u stanju osvijestiti, prema sebi samome? Iz toga što nemamo iskustvo oprosta, ili zbog pomanjkanja iskustva milosrđa ispunjena ljubavlju. Je li Bog ikome osporio pravo na oprost i ljubav? Je li Onaj koji je na križu dozivao Oca zbog onih koji su ga raspeli: „Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine“, mogao uskratiti oprost ikome tko bi ga za njega samo zamolio?

Iskustvo ljubavi i oprosta

Nikome dakle ne uskraćuje – neki ljudi sami sebi uskraćuju iskustvo ljubavi koja nudi oprost. Zašto? Jer primiti oprost može onaj tko priznaje svoju krivnju i skrušeno izjavljuje da je učinio nešto loše. Za takvo što spremna su samo pokorna srca i ona koja znaju kako je mnogo teže nositi neoprošteni grijeh ne bi li izbjegli sramotu nego priznati ga podnijevši sram. I tako smo došli do korijena – sram je osjećaj koji odlučuje o tome mrzi li tko sebe ili će pak, iskusivši milosrđe, zavoljeti se, a time izbjeći da ogrezne u mržnji. (…)

Sram predstavlja uska vrata spasenja – ljudi toliko strahuju od tog osjećaja da će prije odbiti priznati vlastite pogreške nego odustati od ponosa i iskusiti sram priznajući sve svoje grijehe. Prihvatiti sram znači dopustiti si da budemo osvijetljeni, ali ponosno ga odbaciti znači ogreznuti u mraku. Onaj tko se nikada ne srami, skriva u sebi neku besramnost…

Ulomak iz knjige „Ranjeno svjetlo” autora Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu u elektroničkom izdanju možete nabaviti ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh