Duhovnost

VJERA I(LI) LJUBAV

Može li nedostatak vjere spriječiti Boga da usliši našu molitvu? „Prema teologiji nekih, postoje samo dva razloga zašto niste primili što ste tražili. Ili vam je vjera neispravna, ili u vašem životu postoji grijeh. I vi ste povjerovali da je Bog morao zadržati odgovor dok vam se vjera toliko ne poboljša da ga zadovolji. (...) Prijatelji moji, takva teologija je glupost i ona je udarac u lice inteligentnoga nebeskog Oca koji nas ljubi. ...“

Može li nedostatak vjere spriječiti Boga da usliši našu molitvu?

Je li vaša vjera slaba? Jeste li zabrinuti što vam vjera ne postiže rezultate? Jeste li marljivo molili za nešto i vjerovali čitavim svojim srcem, ali ništa se nije dogodilo? Što je još gore, dogodilo se upravo suprotno. Vaš član obitelji nije bio iscijeljen. Želja vašeg srca nije se ispunila ili barem ne na vaše zadovoljstvo. Čudo koje vam je bilo potrebno nije došlo. Vrijeme prolazi, a problemi su još uvijek tu?

Iscjeljujuće misli o vjeri i ljubavi

Najgora stvar od svega je to da vas u to vrijeme ‘kuša’ riječ Božja; u njoj čitate o svim onim slavnim obećanjima: „Sve je moguće onomu koji vjeruje“ (Mk 9,23) i „Sve što s vjerom zamolite dobit ćete“ (Mt 21,22) te započnete zahtijevati ta obećanja. Znate da Bog nije lažac i da vas ne izaziva nedosežnim ciljevima. Međutim, koliko god pokušavali vjerovati – stvarno, istinski vjerovati – često ste zbunjeni jer odgovor ili kasni ili nije ni na vidiku. Prema teologiji nekih, postoje samo dva razloga zašto niste primili što ste tražili. Ili vam je vjera neispravna, ili u vašem životu postoji grijeh. I vi ste povjerovali da je Bog morao zadržati odgovor dok vam se vjera toliko ne poboljša da ga zadovolji. Kvaliteta ili kvantiteta vaše vjere nije zadovoljila Božji kriterij za odgovor na molitvu.

Isto tako, povjerovali ste da je Bog prisiljen svojom riječi odgovoriti na svaki vaš zahtjev onoga trena kad dosegnete traženi vrhunac vjere. To uključuje izbacivanje svake negativne misli, riječi ili priznanja iz vašeg rječnika. Vidite, ne smijete se ni usuditi uvrijediti Boga. Možda je bio gotovo spreman ispuniti vašu želju – ali, opa! Rekli ste pogrešne riječi i Bog je sve povukao! Sad ga imate – sad ga nemate! Prijatelji moji, takva teologija je glupost i ona je udarac u lice inteligentnoga nebeskog Oca koji nas ljubi. Kamo god danas idem susrećem kršćane koji žive u strahu da ne bi rekli pogrešnu stvar i tako spriječili doticaj blagoslova, kao da Bog visi nad svakom riječi koju njegova djeca izgovore, kao da tiho hoda oko nas spreman udariti pljusku svakome koji izgovori nešto što ne bi trebao.

Susrećem kršćane širom svijeta čija vjera je doživjela brodolom jer su se razočarali i bili povrijeđeni. Oni su naišli na učenje o „vjeri“ koje ih je naučilo vjerovati da dobivanje svake želje njihova srca jednostavno ovisi o ispravnom korištenju formule. Pozvani su bili da počnu tražiti Boga blagostanje, savršeno zdravlje i što god im um može zamisliti. „Zamisli, zatim vjeruj“, bilo im je rečeno. Poticalo ih se da iz svoje glave izbace svaku misao o trpljenju, boli, siromaštvu –ili bilo čemu negativnom. Živjeli su od svjedočanstava drugih oko sebe, koji su dobili novi automobil, novu kuću, posao, krzneni kaput, prsten s brilijantima – što god je njihovo srce poželjelo – sve kroz pozitivnu vjeru.

Ali kad im se ništa od toga nije ostvarilo – kad su se umjesto blagostanja nakupili neplaćeni računi, kad je umjesto iscjeljenja došlo razdoblje testiranja, suza i žalosti – ostali su zbunjeni! (…) Tada dolaze pitanja: „Za druge djeluje, zašto ne i za mene? Što ne radim dobro? Vjerojatno je nešto u meni – moja vjera je vjerojatno slaba, nesavršena. Mora postojati neki tajni grijeh koji sprečava odgovor.“ Dopustite da s vama podijelim neke iscjeljujuće misli o vjeri i ljubavi. Vjerujem da Bog čini čuda u odgovoru na molitvu vjere. Vjerujem u svako obećanje u Božjoj riječi – kao što je zapisano! No kroz mnoga trpljenja i mnoge suze otkrio sam nešto divno o načinu Božjeg djelovanja. Ono što ćete pročitati trebalo bi vam pomoći da se obnovi vaše povjerenje u Gospodina i oslobodi vas muke da pokušate razumjeti vjeru.

Prva lekcija: Boga na djelovanje ne motivira samo rezultat naše vjere. On je ljubav i to je ono što ga motivira.

Primjerice, pretpostavimo da se moj sin Greg u šumi blizu naše kuće uhvatio u medvjeđu zamku. Čujem ga kako viče u pomoć. Ranjen je, krvari i viče svom snagom da mu pomognem. Kao njegov otac, hoću li najprije stati kako bih analizirao kvalitetu njegove vjere? Hoću li si postavljati pitanja: „Pitam se vjeruje li Greg da ću mu odgovoriti? Ima li on uopće dovoljno vjere u mene; pouzdaje li se u mene da ću doći i spasiti ga?“

Ne! Tisuću puta ne! Trčim k sinu bez ikakva pitanja – nije potrebna nikakva vjera – jer sam motiviran očinskom ljubavlju za povrijeđeno dijete. Ne motivira me njegova vjera. Niti me motivira išta što on čini, već jednostavno moja ljubav za njega. Kakav bi to zemaljski otac bio koji bi ostavio svoje dijete da krvari i trpi u šumi samo zato što dijete nije pokazalo neku vjeru u njega? Tako ni Bog nikada neće ostaviti nijedno svoje dijete da trpi samo. On se nikada neće oglušiti na njegov vapaj samo zato što je njegova vjera u njega slaba.

Moja vjera, vaša vjera, sva vjera – mora stajati na dobroti i brizi našega nebeskog Oca. Zapovjeđeno nam je da se hvalimo ljubavlju i vječnom dobrotom našega Oca.

(…)

Druga lekcija: Pravilno priznanje nije jamstvo odgovora, a samo pogrešno priznanje ne sprečava odgovor.

Jobova žena dala je najgore priznanje na svijetu. Rekla je Jobu: „Prokuni Boga i umri“ (Job 2,9). Međutim, usprkos tome, uživala je u istim blagoslovima kao i njezin vjeran muž. (…) Nije čudo da je ta žena bila uzdrmana u svojoj vjeri. Đavao nije krenuo na nju, međutim, i ona je trpjela kao Job, a možda i više. Žene obično više pate zbog smrti svoje djece nego muškarci. A na sve to još je dodatno trpjela gledajući svog muža kako polako umire od elefantijaze, neizlječive bolesti.

Jobova žena stajala je plačući nad deset ljesova. Neće više imati unučadi. Neće više imati zajedničkih domjenaka s obitelji. Jedini član obitelji sad je bio Job, a i on je umirao. Elefantijaza se opisuje kao bolest koja stvara jaku vrućicu; vruća zadebljanja od čireva i kancerogenih rana pokrivaju kožu kvrgavom strukturom poput kore drveta, kao što je koža slona. Bolest progresivno napreduje i zahvaća i spolne organe. To je značilo da Job u svom bolesnom stanju više nije mogao imati djece. Njegova žena pred sobom više nije vidjela mogućnost da podiže novu obitelj. Kakav je očaj morao pasti na nju! Siguran sam da je izgubila svu nadu! Vjerojatno je bila bijesna na Boga.

Ne opravdavam ono što je rekla i mislim da je tragično da se nije predala Božjoj ljubavi i zgrabila je svojom vjerom. Ali mogu razumjeti žalost i bol koja ju je tako pogodila. I mogu razumjeti da u svojoj ljudskoj žalosti nije mogla dokučiti što se događa. Sve što je znala bilo je da je sve izgubljeno. I mislila je da ništa nije ostalo za što bi živjela. Zato je predložila Jobu da izvrši samoubojstvo i ostavi svoju vjeru u Boga. Je li joj Bog što zamjerio? Nakon što su nevolje prošle i Job je bio iscijeljen, je li joj Bog zamjerio pogrešno priznanje? Je li zadržao neki blagoslov od nje zbog njezina ljudskog izljeva straha? Ne! Blagoslovio ju je! Vjerujem da ju je Bog razumio. Znao je da ne misli što je rekla! On je gledao iza njezine slabosti i vidio je vapaj njezina srca – i blagoslovio je bez obzira na sve.

(…) Nikada se nemojte osuđivati stvarima koje ste rekli u naglosti ili strahu. Mi služimo Ocu koji prašta i zaboravlja svaku sumnjivu riječ koja je u očaju izrečena od straha. Budite iskreni s Bogom. Jobova je žena bila. Ne glumite. Ako ne možete razumjeti zašto vaše molitve nisu odgovorene ili zašto morate trpjeti – ako vam je srce puno pitanja, straha i zbunjenosti – recite to Bogu! Izbacite iz sebe svoje duboke, unutarnje osjećaje, negativne ili pozitivne. Naš Otac pustit će da sve to isplačete, strpljivo slušajući vaše prigovore i strahove i nijednom vas neće osuditi.

Sve što je potrebno je da se u ljubavi okrenete k njemu i zavapite: „Gospodine, iscijeli moju nevjeru. Oduzmi moje strahove i zbunjenost. Pokaži mi svoju ljubav sad kad je tako trebam. Pomogni mi da se prepustim tebi.“ Bog kojem ja služim ne zamjera.

Treća lekcija: Ako ste priznali i ostavili svoje grijehe, oni ni na koji način ne mogu spriječiti Božje djelo u vašem životu.

Čuo sam kako se govori: „Imaš grijeh u svom životu, zato se Bog krije od tebe“. Kakvo lukavo sotonsko oružje da drži Božji narod u strahu i ropstvu! A što je iznenađujuće, mnoštvo drage djece Božje sâmo je sebe uvjerilo da je Bog bijesan na njih, da se skriva od njih ili da zadržava odgovore na molitvu – zbog grijeha. Ne govori li Biblija: „Vaši su grijesi lice njegovo zastrli, i on vas više ne sluša“? Da, u Starom zavjetu, prije križa, prije nego što je Kristova krv bila prolivena za oproštenje svih grijeha svijeta.

Kako se Bog može kriti od grijeha za koje je već krvlju platio njegov vlastiti Sin? A ako netko i sagriješi, Krist, zagovornik, oprostit će sve te grijehe i očistiti od svake nepravde. Ako ste iskreno priznali grijehe od jučer, oni su oprošteni, oni su pod krvlju, i više se ne računaju protiv vas! Ako kršćanima čiji su grijesi zbrisani kasne odgovori te trpe, podnose testiranja i kušnje, to je obično rezultat karanja, a ne grijeha. Biblija govori: „Tko štedi šibu, mrzi na sina svog, a tko ga ljubi, na vrijeme ga opominje“ (Izr 13,24).

(…)

Zaključak

1. Ako Bogu ne možete dati savršenu vjeru, dajte mu savršenu ljubav: „Savršena ljubav isključuje strah“ (1 Iv 4,18). Ne savršena vjera, nego savršena ljubav. Savršena ljubav je počinak koji Bog ima za svoj narod. On želi da počivamo u njegovoj ljubavi uzdajući se da će nam on uvijek doći pomoći kao otac povrijeđenom djetetu unatoč našoj nesavršenoj vjeri.

Prestanite procjenjivati i vrednovati svoju vjeru. Prestanite pokušavati shvatiti vjeru. Biblija govori: „Sada ostaje vjera, ufanje i ljubav – to troje – ali je najveća među njima ljubav. Težite za ljubavlju“ (1 Kor 13,13; 14,1). Ako u ičemu želite postati „stručnjak“, neka to bude u ljubavi. Biblija govori: „Vjera … očituje svoju snagu ljubavlju“ (Gal 5,6). Bez ljubavi, sva je vjera uzalud.

2. Ako Bog ne odgovara na naše određene molitve, budite sigurni da ima neki veliki, vječni razlog za to. To se svodi na ovo: Bog ima svu silu i sve može. Ništa njemu nije nemoguće. Obećao je da će odgovoriti na svaku molitvu u Kristovo ime. Tako moramo tražiti u punoj sigurnosti vjere i čekati odgovor. Ali ako Bog zadržava odgovor ili je za nas izabrao drugi put, mora imati silno dobar razlog za sve to. A mi moramo vjerovati da će sve što god Bog dopusti u naš život jednoga dana biti za naše dobro. „Znamo da Bog čini da sve pridonosi dobru onih koji ga ljube; onih koji su odlukom Božjom pozvani“ (Rim 8,28). Naš nebeski Otac zna točno kamo idemo i što trebamo i on će nam dati ono što je najbolje – u pravo vrijeme Duha Svetog. (…).

‘Izbavit ću ga jer me ljubi, zakrilit ga jer poznaje ime moje. Zazvat će me, a ja ću ga uslišiti, s njim ću biti u nevolji, spasit ću ga i proslaviti. Nasitit ću ga danima mnogim, pokazat mu spasenje svoje.'” (Ps 91,1-6; 14-16).

Biblijske reference: Jr 9,23; Ps 103,8-10.13; Jak 5,11; Ps 72,12; Heb 12,5; Dj 15-16; Heb 11,24-25; Fil 1,29; Ps 130,3-4; Mt 7,11.

Sažetak teksta objavljenog u mjesečniku „Put života“, br. 390 (8/2015.)

Put života je besplatni mjesečnik za dublji duhovni život. Možete ga naručiti na: Put života, Ilica 200, Zagreb; 01/370-7628; [email protected]

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh