Svjedočanstva

DIRLJIVO SVJEDOČANSTVO

Mojem je ocu zdravlje bilo najvažnije, a onda je dobio dijagnozu koja nas je šokirala Može li bolest biti blagoslov?

Foto: Shutterstock


 

Moj je otac više od 15 godina živio „zdravim životom“. Pod tim prvenstveno mislim na to da nije pušio, pio alkohol, jeo je samo odabranu zdravu hranu u točno određenim porcijama. Ovo iznosim jer se kod njega radilo o navikama koje su nadilazile granice normalne i savjesne brige za zdravlje. To je bio njegov život.

…Zdravlje mu je bilo najvažnije. Često se povlačio u sebe, nije mnogo pokazivao emocije, plakanje je bilo zabranjeno… Zagrljaji u obitelji su bili nepoznanica

Sad kada znam nešto više, usudim se reći da je tim načinom života bio zarobljen. Sve je to činio samo kako bi sačuvao svoje zdravlje. Zdravlje mu je bilo najvažnije. Često se povlačio u sebe, nije mnogo pokazivao emocije, plakanje je bilo zabranjeno, nikada se nije isticao u društvu i razgovorima. Vidjela sam da je u međuljudskim odnosima hladan. Otuđen. Zagrljaji u obitelji su bili nepoznanica. Prije me je to jako rastuživalo, ali sada sam svjesna da je opterećen mnogim ranama koje nisu zacijelile.

I tako smo svi u obitelji upali u kolotečinu iz koje je bilo teško izaći. Kuća-posao, bez pretjerane komunikacije i bez Boga.

Moji su roditelji katolici, ali nisu se trudili upoznati živoga Boga.

Ove godine u siječnju mojem su tati dijagnosticirali: tumor na mozgu, glioblastom, četvrti stadij.

Po glavi su mi se motali svi mogući scenariji… Hvala ti, Isuse, što si mi pomogao da se ne zakopam u te misli

Šok…

Svi koji poznaju mog tatu mislili su da će se još više zatvoriti u sebe i samo predati.

Nisam Gospodinu postavljala pitanje „Zašto?“ Od početka sam osjećala mir u srcu. Onaj mir koji daje samo Isus. Po glavi su mi se motali svi mogući scenariji… Hvala ti, Isuse, što si mi pomogao da se ne zakopam u te misli. Hvala ti što mi je tvoja Riječ dala vjere i nade da sam jednostavno znala da ćeš ti to izvesti na dobro kako god da završilo.

„Doći ću i ozdravit ću ga.“ (Mt 8,7) Razmatrajući ovaj događaj zapisan u Svetom pismu, shvatila sam da nije u opasnosti samo fizički život već je bolesna i duša. Naša obitelj je bolesna. Srca su nam opterećena mnogim ranama i blatom… Okovima tuge i jada.

Želim da Isus dotakne moje roditelje, da upoznaju živoga Boga.

Počela sam ih blagoslivljati. S ljubavlju sam ih doticala, i činim to i dalje, moleći Isusa da ozdravi sve što je bolesno.

Uslijedilo je mjesec i pol borbe, koja još uvijek traje.

Mama je bila izvan sebe od šoka i u nekoliko je navrata u očaju pitala: „Bože, što je tako loše učinio da mu ovako vraćaš?“

Tata je upućen liječniku koji je odmah rekao da je spreman operirati tumor bez obzira na položaj (tumor se naslanjao na centar za osjet lijeve ruke i noge). Taj isti liječnik je rekao : „Dat ću sve od sebe, ali nisam Bog i ne odlučujem o životu i smrti.“

Znala sam da je Otac uz nas.

Mama je bila izvan sebe od šoka i u nekoliko je navrata u očaju pitala: „Bože, što je tako loše učinio da mu ovako vraćaš?“

Shvatila sam što trebam činiti. Žrtva, post i molitva.

Hvala ti, Oče, na divnim ljudima koji su bili spremni činiti isto i podupirati nas svojim molitvama. Gospodin nam je dao potrebnu snagu. U nekim sam trenutcima bila zapanjena što je sve učinio. Mogu se samo diviti i zahvaljivati. Mama je dobila potrebnu snagu i počela biti prava potpora tati, koji nakon operacije nije mogao hodati. Lijevu ruku i nogu nije mogao pomaknuti. Imao je 63 kilograma. Zdravom nogom je masirao nepokretnu. Borio se. Dobio je velik krvavi žulj na tabanu, ali nakon samo tjedan dana počeo je samostalno hodati.

Fizičko stanje se vidno popravilo. Ima 80 kilograma, hoda normalno, vozi automobil. Više nije opterećen hranom

Hvala ti, Isuse, za svu snagu i upornost koju mu daješ. Hvala ti, Isuse, za moju braću i sestre koji su dali sebe, činili žrtve i molili.

Tata je danas dobro. Bolje nego prije dijagnoze. Fizičko stanje se vidno popravilo. Ima 80 kilograma, hoda normalno, vozi automobil. Više nije opterećen hranom, već jede sve što želi u umjerenim količinama. Na mojoj svadbi je čak popio kavu što nije učinio više od 20 godina. Trenutno prolazi kroz peti ciklus kemoterapije, a nalazi magnetske rezonance su, kako kaže liječnik, iznenađujuće dobri. Nekoliko milimetara tumora koji se nisu mogli odstraniti operacijom, smanjuje se, nestaje… Slava ti, Gospodine Bože, Oče naš!

Zdravlje mu više nije idol. Oživio je. Razgovara o svemu. Druži se s obitelji. Više ga nije sram ni zaplakati…

Najvažnije je to da ga je Isus oslobodio okova opterećenosti i pretjerane brige za zdravlje. Zdravlje mu više nije idol. Oživio je. Razgovara o svemu. Druži se s obitelji. Više ga nije sram ni zaplakati. Brak mojih roditelja je bolji nego ikada. Vidim radost u svakom trenutku koji provode zajedno. Mama se nakon mnogo godina ispovjedila! Polako se ruše svi idoli i počinje čišćenje.

Isus zaista ispunjava svoja obećanja. Došao je u moju obitelj i ozdravlja sve što je bolesno. Učinio je čudo! Hvala ti, dragi Isuse!

Mislim da je ovo njihov put do Isusa…

U našim razgovorima se Isus spominje sve češće. Pričamo o njemu, kakav je On, što je činio dok je hodao Zemljom, što čini danas… Biblija je u dnevnom boravku na vidljivom mjestu. Uzdam se da će biti izlizanih listova od čitanja. Mislim da je ovo njihov put do Isusa.

Vjerujem i vidim da bolest može biti na velik blagoslov. „A znamo, da onima, koji ljube Boga, sve okreće Bog na dobro.“ (Rim 8,28) Lomi sve okove i strahove. Isus je i danas naš Učitelj. Živi. Kroz tatinu bolest nam je pokazao što je važno. Važnije od zdravlja. Što je ono najvažnije. To je ono što dolazi nakon bolesti, patnje i smrti. Život vječni. Ispunjenje smisla i čežnje svakog čovjeka – gledati lice Očevo. Život u stanu koji je sam Isus otišao pripremiti za nas (Iv 14,2). Otkada sam povjerovala tom njegovu obećanju, smrt više ne izaziva strah u meni. Jer znam da je s nama Bog silni, Savjetnik divni, Otac vječni, Knez mironosni (Iz 9,5). I miru zaista nema kraja…

Imala sam poticaj napisati ovo svjedočanstvo jer od početka godine gledam očite promjene na svome ocu. Ljudi koji ga poznaju ne mogu se načuditi i pitaju: „Što se s njim dogodilo?!“ To je moralo ići dalje.

 

Za Book.hr. posvjedočila N. N. (Podaci poznati uredništvu.)

Svoja nam svjedočanstva možete poslati mejlom na: [email protected]

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh