Duhovnost

BOG NAM DAJE SNAGU DA POBJEDIMO SVIJET

Može li Bog suosjećati s nekim tko je usamljen? Što On zna o tome? „Što Bog zna o samoći? Zna li uopće? Zna li što o usamljenom radniku čija su osnovna ljudska prava danomice zanemarena, čije je dostojanstvo povrijeđeno? Može li suosjećati sa osobom koja ne osjeća da je itko ljubi, koja se unatoč svim vapajima za pažnjom osjeća neprimijećeno?“

Može li Bog suosjećati s nekim tko je usamljen? Što On zna o tome?

Foto: Shutterstock


 

Gotovo svakodnevno čujemo da je svijet u kojem živimo postao globalno selo. Nikada prije u njemu nije živjelo više ljudi no sada. Nikada prije čovjek nije kročio i u najskrivenije dijelove zemlje i tamo izgradio sve uvjete potrebne za život. Nikada prije nije bilo moguće prenijeti informacije u tako kratkom roku u baš svaki kutak našeg planeta. Komunikacija nikada nije bila jednostavnija, a s druge strane, čovjek kao da nikada nije bio otuđeniji. Okružen mnoštvom, čovjek se susreće sa samim sobom. O nezaobilaznom iskustvu samoće govorio je nadbiskup Fulton  J. Sheen.

„Čeznemo za nečim… Ne! Čeznemo za Nekim!“

Tko još može reći da nikada nije bio usamljen? Tko može reći da nije osjetio hladan žalac odbačenosti i prezrenosti? Ima nešto u nama, nešto što nam ne da mira. Nije to fizička bol niti se može olako definirati. U nama je neka praznina, nečemu težimo. Čeznemo za nečim… Ne! Čeznemo za Nekim! Znamo da ovo nije naš dom. Znamo da nije konačno odredište. Što onda tražimo? Lako je odgovoriti da tražimo Boga, jer doista je tako, ali nameću se razna pitanja. Što Bog zna o samoći? Zna li uopće? Zna li što o majci koja uzima svoje dijete i bježi pred vojskom – daleko od svega što je ikad poznavala?

Zna li što o usamljenom radniku čija su osnovna ljudska prava danomice zanemarena, čije je dostojanstvo povrijeđeno? Može li suosjećati sa osobom koja ne osjeća da je itko ljubi, koja se unatoč svim vapajima za pažnjom osjeća neprimijećeno? Zna li Bog kako je kada te napuste svi prijatelji koji su do jučer bili pored tebe? Brojne su ljudske patnje i u njima se čovjek nerijetko osjeća kao da je prepušten samom sebi. U takvim trenucima Bog nam se čini dalekim… Sad zamislite Boga koji se nije oglušio na ijedan čovjekov vapaj, Boga koji se nije oglušio na čovjekovu patnju, nego se poistovjetio s njim.

Toliko se poistovjetio da je osjetio svu gorčinu ljudskoga života. Zamislite nekoga koji je bio toliko ostavljen od svih nas, koji se osjećao toliko napušteno  da je zavapio Bože moj, zašto si me ostavio? Upravo je takav naš Bog. Nije on neki daleki bog koji bi, ako bi uopće, negdje izdaleka djelovao. Koji bi gotovo magično, kako mu se prohtije, oduzimao nam i vraćao osjećaj samoće i prezrenosti. Ne, on je Bog koji se poistovjetio s nama – uz bolne padove i udarce došao je do svoje krune. Upravo je On taj koji nam daje snagu da pobijedimo svijet.

Izvor: Fra3.net

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh