Foto: Shutterstock

„Kada se ne slažete sa svojim mužem, tada vi trebate biti žena „neprolazne ljepote, blaga i smirena duha“. (1 Pt 3,4)

Još jedna stvar koju često spominjem na našim konferencijama jest da većina muževa ne smatra sebe pravednicima, nego čak drže da su njihove žene uvijek u pravu. Kao da taj iskrivljeni stav nije već sam po sebi dovoljno pogrešan, žene nakon nekog vremena u braku također počnu svoga muža doživljavati kao onoga koji griješi. Ona je ta koja je neprestano na visini zadatka, koja ispravlja djecu (i njega) te s vremenom, ni ne primijetivši, postaje uvjerena u vlastitu pravednost. To se često događa na podsvjesnoj razini, ali ženu tada obuzima jedan prikriveni duh osude. Mnoge mi žene kažu: „Moram prestati svomu mužu biti Duh Sveti.“ Slažem se s njima jer u Svetom Trojstvu nema upražnjenih mjesta. Nikada nisam čuo da ijedan muškarac kaže: „Moram prestati svojoj ženi biti Duh Sveti.“

„Jeste li vi možda ponekad u krivu iz istih razloga?“

Promotrimo jedan događaj opisan u Bibliji. Isus posjećuje Martu i Mariju u njihovu domu. Marta je zaokupljena poslom i sva tjeskobna priprema večeru. Pristupi ona Isusu i reče: „Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne.“ (Lk 10, 40) Marta ovdje ne postavlja pitanje očekujući odgovor. Ona govori ono što smatra činjeničnim stanjem. Ona gleda u oči same Ljubavi i govori da mu nije stalo do nje jer se on čini nezainteresiranim za ono što ona smatra važnim.

Umjesto da grubo opomene Martu, Isus ju je blago ukorio zbog njezine zabrinutosti i uznemirenosti. Zauzevši takav stav, propuštala je ono što je bilo istinski važno: biti u zajedništvu s Njim. Još bih mnogo toga mogao reći o ovom događaju, ali ovdje je sada najvažnije istaknuti da je Marta bila u krivu. Ona je gledala svijet kroz svoje ružičaste sunčane naočale i donijela je neispravne zaključke. Pitanje je: jeste li vi možda ponekad u krivu iz istih razloga? Je li moguće da vam muž, ukazujući na neke stvari, zapravo pokušava pomoći i uopće nema namjeru kritizirati vas?

Kako biste počeli cijeniti muškarčevu sposobnost da sagleda stvari i savjetuje vas, prihvatite činjenicu da on ima te sposobnosti, a vi se nemojte zavaravati vlastitom ispravnošću. Takvo uvjerenje moglo bi vas prevariti više nego bilo koji drugi grijeh. Ako samu sebe smatrate mnogo boljom osobom od svog muža, pogotovo u duhovnom smislu, on će se u tom segmentu vašega braka još više udaljiti od vas kao i na još mnogo drugih načina. S vremenom će vam muž prestati davati savjete na gotovo svim razinama. Što on može reći osobi koja je uvijek u pravu? Što on može reći ženi koja ga gleda s prijezirom? On vidi sebe sa svim svojim slabostima, dok ona nema nijednu. Stoga se on povlači i sve manje govori kako ga ona ne bi ispravljala. Svjesna njegove tišine, žena mu često kaže: „Zašto ništa ne govoriš?“, a on u sebi razmišlja ovako: „Ako nešto kažem, onda sam u nevolji. Ako ništa ne kažem, opet sam u nevolji. Ali ako ništa ne kažem, to je ipak manja nevolja. Žalosno je to, ali mnogi muškarci upravo tako razmišljaju.“

„Trebate se boriti protiv stava da je u mužu srž svih problema“

Jedna priča kaže da je staroj Marici već dozlogrdio njezin muž pa mu reče: „Stari, znaš da se nas dvoje cijeli život svađamo i prepiremo. Malo sam si razmišljala, pa sam zaključila da bismo se trebali pomoliti dragom Bogu da jedno od nas odvede u raj, onog koji samo stvara probleme. Dakle, ti se moli da Bog uzme jedno od nas. I ja ću se moliti isto to pa će onda moja sestra moći doseliti k meni.“ Ovo može zvučati kao jedna smiješna pričica, pogotovo ako ste žena. Međutim, trebate se boriti protiv stava da je u mužu srž svih problema. Priznajte da ste vi također grešni, da imate svoje nedostatke i slabosti (u nekim je područjima on jači od vas) i da svaka vaša procjena nije potpuna i savršena. Iznenadit ćete se kako će to poticajno djelovati na njega. Pružajući svomu mužu ono što mu je Bog namijenio, a to je poštovanje, u njegovu će srcu rasti ljubav prema vama. Kao što je jedna žena napisala:

„Prestala sam iznositi svoje mišljenje, osim ako on to od mene traži, a time je njegovo samopouzdanje samo raslo. Kojeg li olakšanja za mene! Ne moram ‘razmišljati’ za nas oboje! Stvari koje su mi nekada smetale kod njega (njegova razmišljanja koja su se razlikovala od mojih) sada me vesele zato što mi je Bog otvorio oči da vidim Njegovo genijalno djelo, odnosno mog muža onakva kakav on jest. Predivno!“

Ulomak iz knjige „Ljubav i poštovanje – ona čezne za ljubavlju / Njemu treba poštovanje” autora dr. Emersona Eggerichsa. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.