Foto: Shutterstock

Slušaj ti, koji misliš sa mnom kroz život ići;
što si malovjeran?
Ta znaš da lobiram za tebe kod Dobroga Oca.

Molim ga za nas,
ali ne da nas spoji odmah, još danas, nego da nas jedno drugome pokloni, potpuno;
kad budemo dovoljno ‘široki’ da se cijeli možemo unutra opružiti, rastegnuti…
Ta gdje će stati sva ta milina, sva naša jutra i sve kasne večeri, sav naš svijet koji ćemo imati,
ako ne budemo ‘široki’ kao beskrajni naš Krist?

Molim ga za tebe,
za tvoju dobrotu, ne prema meni, nego da budeš dobar čovjek;
da svijetom širiš mir, da govoriš ljubav, primaš k sebi najslabije…
Ta kako bih te drugačije mogla prepoznati?

Molim za tvoje sadašnje dane,
da ih znaš podariti svima podjednako,
razdijeliti sve svoje sa svijetom, posve se dati bratu i sestri…
Ta kako bismo se nas dvoje inače mogli zajedno, iznova graditi?

Molim za tvoje tijelo – moju kuću,
za sve tvoje udove, tvoju kosu i za svaki tvoj atom,
da sve bude Božje,
da čistoća Njegova ne prestaje sjajiti u našoj djeci, kad ih rodimo na ovaj svijet.

Molim za tvoje misli,
za tvoje besane noći, za tvoje samoće,
da ih Bog naš otvori prema dobru,
da te kroz njih nosi prema sebi, i u sebi prema meni.

Molim za tvoje hrabrosti i za tvoje odlučnosti,
one ti trebaju da, miran, jedne večeri dokoračaš do mene uspravan i tih,
bez straha pred životom koji će biti ispred nas.

Molim za tvoje tvrdoglavosti i tvoje žučnosti,
i moje…
Želim ih znati zagrliti, i kroz njih te još više ljubiti.

Molim za puninu tebe,
kakav jesi i kakav ćeš biti,
jer će se samo tvojoj punini moja punina dati obgrliti.

Molim, naprosto, da znamo biti Njegovi;
Njega jedan u drugome grliti i u Njemu se prepoznavati…
Zajedno Njegovi biti.

Amen.

Tekst je prvotno objavljen u časopisu Pia.