Svjedočanstva

SVJEDOČANSTVO POLAZNIKA ŠKOLE MOLITVE // Molitva Oče naš: od tradicionalna nabrajanja do molitve u duhu i istini Mnogi svjedoče kako im je „Škola molitve“ produbila vjeru i neizmjerno obogatila život!

oce nas molitva od tradicionalna nabrajanja do molitve u duhu i istini

Tekst napisao Mario Feger


Ljudska duša može proći silovite transformacije pod snažnim utjecajem Božje milosti koja silazi u njega polaganjem ruku i zastupničkom molitvom karizmatskog molitelja. Dešavaju se promjene. Neke odmah a neke se postupno otkrivaju kako vrijeme prolazi. Život u milosti se nastavlja. Postoji rast umjesto stagnacije i nazadovanja u svakodnevnom životu duše. Bog sve vidi i zna te vodi postepeno dušu naprijed.

No, neke stvari iz prošlog života obilježene tradicionalizmom u vjeri ostaju tvrdoglavo i dalje prisutne. I nema promjene dok se ne dogodi neki susret s osobom, razgovor, slušanje. Dok se ne poduzme neki korak ili ne obavi neka radnja. Tako je i kod mene bilo kada sam učinio taj korak: krenuo na školu molitve u organizaciji Kristofora.

Usprkos mnogim milostima primljenim od Boga polaganjem ruku, držanjem zakona Božjeg, iskazivanja ljubavi i milosrđa prema bližnjima za mene je molitva ‘Oče naš’ i dalje ostala tajna: samo još jedna od mnogobrojnih molitava u nizu koja se izgovara automatski, nabrajaju se riječi a ne osjeća se ništa. To je baština tradicionalizma u vjerskom životu: čovjek se od malih nogu nauči moliti nižući godinama iste riječi i rečenice bez ulaska u duhovnu dubinu.

„Školi molitve pridružio sam se prije 5 mjeseci prema obavijestima na Internet stranici Kristofora. Već par godina posjećujem mjesečne javne susrete Kristofora u Osijeku gdje sam imao prilike iskusiti i primiti milosti od Boga polaganjem ruku molitelja. Oženjen sam čovjek, nešto preko 50 godina starosti, imam obitelj, zaposlen sam.“

Već smo čuli i znamo za Isusove riječi: „Kad molite, ne blebećite kao pogani.“
I još:
„Bog je duh
i koji se njemu klanjaju,
u duhu i istini treba da se klanjaju.“

Za mene je bilo dovoljno da pri prvom dolasku u školu molitve ugledam voditelja. Ušao je na vrata i počeo se redom blisko pozdravljati sa svima prisutnima. Impresija je bila jaka, očito se radio o osobi koja je duhovno proživljena. Vanjština može zavarati ali i otkriti. I tada je započelo! Prva stvar, znak križa. Druga stvar: početak molitve Oče naš. Ništa neobično, reklo bi se.

I onda iznenađenje: molitva Oče naš teče nevjerojatno sporo. Prave se razmaci gotovo nakon svake riječi. Pa čak i kod veznika. Je li moguće da se tako treba moliti ‘Oče naš’? Svi prisutni tiho mrmore riječ po riječ Očenaša a kratke pauze između svake riječi se čine duge kao vječnost. I konačno, kraj. Došli smo do kraja molitve Oče naš!

Ostao sam zatečen. Šok je bio prilično jak. Kako se to može tako moliti? Zar je to moguće? No škola je započela i ubrzo sam zaboravio tu zgodu.

No, iznenađenjima nije bio kraj. Kad sam došao kući, pozvao sam navečer ukućane na našu redovitu, dnevnu obiteljsku molitvu u kojoj ima i nešto karizmatskih elemenata, no ne pretjerano jer su prisutna i mlađa djeca. I nju isto započinjemo znakom križa te molitvom Oče naš. I započeo sam Oče naš a ostali me prate. No nešto se čudno dešavalo za vrijeme te molitve u mojoj duši. Kao da se pojavio neki osjećaj razumijevanja onoga što izgovaram. Čak mi se i ton izgovaranja lagano promijenio. Dikcija je bila nešto izraženija. Proživljenost dublja. Pomislio sam da je to nešto slučajno, prolazno. Obavili smo našu večernju obiteljsku molitvu i otišli spavati.

Drugi dan, navečer, opet isto: molitva Oče naš je bila u meni opet čudna, drugačija no sada još dublja nego jučer, još proživljenija. Treći dan opet isto. I tada sam shvatio da se nešto promijenilo. Došlo je do neke duhovne promjene te sam nakon tjedan dana počeo analizirati što se to promijenilo u mojem životu da sam konačno počeo moliti tradicionalni Oče naš na drugačiji način. Otklonio sam razne mogućnosti i na kraju mi je ostao samo jedan valjani razlog: do promjene je došlo zato što sam počeo pohađati školu molitve. No nije samo to razlog. Bilo tko se danas može prijaviti na neki duhovni tečaj, kršćansko predavanje, duhovnu obnovu i slično.

Stvarni razlog je bila osoba koja vodi grupu. Karizmatska osoba, trijezna, razumna, sređena, gostoljubiva, sposobna poučavati. Ali ne treba nikad smetnuti s uma da milost ne dolazi od voditelja grupe već od Boga preko voditelja grupe. I zbog toga preporučam školu molitve osobama u potrebi za duhovnim rastom te dajem ovo svjedočanstvo.

Uz osobiti Božji blagoslov i pozdrav!

Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.

Detaljnije o tečaju „Škola molitve” možete pogledati ovdje, a on se trenutno odvija u: Zagrebu, Splitu, Rijeci, Zadru, Osijeku, Vinkovcima, Slavonskom Brodu, Našicama, Kninu, Koprivnici, Križevcima, Varaždinu, Bjelovaru, Ivanić Gradu, Sisku, Petrinji, Donjem Miholjcu. Ako niste iz spomenutih mjesta, ne brinite, pošaljite nam upit kako bismo se o svemu dogovorili.

Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Na vrh