Foto: Shutterstock
Svemogući Bože moj, daj mi snage da ne pokleknem pod teretom križa kojeg si mi stavio na leđa na početku životnog puta, jer inače bi se lako moglo dogoditi da odlutam u krivom smjeru koji bi me učinio nesretnim.
Svoju invalidnost, s kojom dijelim dobro i zlo, nikad nisam doživljavao kao tragediju zbog koje bih se osjećao manje vrijednim od onih ljudi kojima si Ti, svojom očinskom ljubavlju i milosrđem, dao da kroz životne oluje prođu netaknuti nesrećama i bolestima koje su ih mogle zadesiti.
Nisam dopustio osjećajima samosažaljenja, ogorčenosti, ravnodušnosti, beznađu, depresiji, apatiji, boli i patnji da žive u mom srcu, već sam u svojoj tjelesnoj nemoći (križu pod kojim proživljavam sve svoje životne uspone i padove), prepoznao izvor ljubavi i sreće na kojem se napaja moja duša, koja nije dostojna da te poput Šimuna Cirenca prati na putu ka Golgoti, na kojoj ću zajedno s Tobom baštiniti radost vječnog života.
Zdenko Udovičić
Zdenko Udovičić rođen je 2. kolovoza 1969. godine u Zagrebu. Osnovnu školu završio je na Goljaku, a srednju, za zanimanje upravnog referenta, u Dubravi. U trećoj godini života obolio je od cerebralne paralize, a nakon toga dobio je i epilepsiju. Unatoč svemu, Zdenko radosno svjedoči svoju vjeru i pouzdanje u Boga i njegovu očinsku ljubav. Nadamo se, i vjerujemo, da će njegovo svjedočanstvo probuditi zahvalnost i ljubav prema neprocjenjivo vrijednom daru života u svakom srcu!
Priredila Gabriela Jurković; Book.hr
