Sveti svećenik

Kad kušnje me guše
I duša se stisne
Kad srce je bolno
Nutrina kad kisne

Potražim tad njega
Da položi ruke
Dušu mi što drhti
Izvede iz muke

Gospodin mu dade
Poslanje najveće
Da duše dovede
Do nebeske sreće

Dok krsti i prašta
Sve u ime Božje
Za nebo se duše
Očišćuju, množe

Sakramente dijeli
Gospodinu služi
Da nebesko blago
Stadu Božjem pruži

Molitva ga štiti
Od prevara tame
Za utjehu ima
Isusovo rame

Ni na koga svoju
Ne naslanja glavu
Sve što dođe trpi
Za Očevu slavu

Svećenik je poziv
Dorasti mu treba
Zli ga budno motri
Iz potaje vreba

Da ga otme Bogu
Stalno mreže plete
Al’ svećenik čuva
Svoje službe svete

Gospodinu šapće:
„Ja sam tvoja mrva
Očuvaj me čista
Ti ljubavi prva!

Da ti služim vjerno
Ponizno te molim
Poslušan da budem
Samo da te volim

Da umirem sebi
Dok ti stope slijedim
Dostojanstvo čuvam
I Raj tvoj zavrijedim

Da mi svete želje
Nikad ne izblijede
A zavjeti moji
K’o prvi dan vrijede

Da mi duši ništa
Zemaljsko ne godi
Nego Duh tvoj Sveti
Do neba me vodi

Podaj samo duše
K tebi da ih vodim
Gdje god pođem za Te
Blagoslov da rodim!”

Svećenik je sveti
Crkvi darak veli
On nas k svjetlu vodi
I Boga veseli

Stog molimo smjerno
Da svi budu sveti
Da nam Crkva cvijeta
I sva se posveti!