Foto: Shutterstock

Rođena sam u malom mjestu pored Slatine. Četvrto sam dijete u obitelji. Iako iz brojne obitelji, uvijek sam se osjećala usamljeno, neželjeno…

Petnaestak godina nakon toga bila sam: udana, duboko nesretna jer ne mogu imati djece, ljuta na sve oko sebe, pa i na Boga…

Voljela sam biti sama sa svojim mislima, voljela sam čitati. Čitala sam sve što bi mi došlo pod ruku: tatine kaubojske romane, sestrine ljubavne romane i, na najveću žalost, mamine okultne i astrološke časopise: Treće oko, Astra itd. U njima je bilo svega: joge, bioenergije, Sai Babe, reinkarnacije… I nisam stala na čitanju, nego sam „povjerovala“ i počela vježbati jogu, išla sam se „puniti sunčevom energijom“, u šali sam s prijateljima zazivala duhove. Ništa me u svemu tome nije oduševljavalo, ništa se nije događalo pa sam prestala s tim. Na žalost već je bilo prekasno jer sam odškrinula vrata Zlome „povjerovavši“. Petnaestak godina nakon toga bila sam: udana, duboko nesretna jer ne mogu imati djece, ljuta na sve oko sebe, pa i na Boga. „Zašto baš ja?“ vapila sam.

Taj me je san potaknuo da zaista odem u Međugorje, i to je promijenilo moj život iz temelja

Jedne noći usnula sam san: Izgubila sam se i dopješačila do Međugorja. Taj me je san potaknuo da zaista odem u Međugorje, i to je promijenilo moj život iz temelja. Krenula sam redovito na Svetu Misu i, na poziv kume, na molitvene susrete vlč. Dražena Radigovića u Lupoglav. S velikom sigurnošću mogu reći: da nije bilo tih susreta, s vremenom bih prestala ići u Crkvu jer nisam ništa shvaćala. Vlč. Dražen je u detalje iznosio „osnove vjeronauka“, koje su meni bile tako potrebne jer sam u vjeri bila dojenče, nisam znala ništa. Govorio je zašto bismo trebali svake nedjelje ići u crkvu, zašto sveta ispovijed, zašto euharistija, zašto Isusova žrtva, koliko nas Bog ljubi, koliko smo u grijehu, govorio je što je grijeh i kako nas ranjava itd. Nakon nekog vremena vlč. Dražen je otišao u Mariju Bistricu i tada sam počela pohađati susrete koje u Dugom Selu održavaju Kristofori.

Shvatila sam da mi Bog po tom snu „daje“ Kristofore jer želi preko njih očistiti moju kuću (dušu)

Kako se ovih dana otvorila polemika o temi „laici da ili ne“, te su s nekih strana uslijedili napadi, tako sam čula da laici ne smiju polagati ruke, moliti molitve za oslobođenje itd. U moje se srce uvukla sumnja i mnoga pitanja: „Je li ispravno ići na molitvene susrete Kristofora? Jesu li oni ispravni, poslušni???“ Pitala sam Gospodina što on kaže na to.

I opet sam usnula san: Došla sam u neko dvorište. U njemu se je nalazila starija kuća u kojoj se trebao održati molitveni susret. Kuću su Kristofori dobili baš za održavanje susreta. Ušli smo unutra. Bilo je strašno prljavo, pod pun smeća, piljevine, stakla. Ostali članovi Kristofora su odlazili a meni Josip Lončar govori neka počistim kuću, točnije pod. Počistila sam i obrisala. Josip je pregledao i bio je zadovoljan čistoćom. Dok sam izlazila iz kuće, džentlmenski mi je pružio ruku i ispratio me van. Shvatila sam da mi Bog po tom snu „daje“ Kristofore jer želi preko njih očistiti moju kuću (dušu). I predala sam se, više nikad nisam posumnjala. A onda su se počele događati strašne stvari… Moj put oslobađanja.

Sanjala sam kako me grizu zmije, kako umirem, kako mi na glavu izlijevaju ljudsku krv. Tlačio me zloduh tako da se nisam mogla pomaknuti…

Na susretima, na koje redovito dolazim, počele su mi se događati čudne stvari, počele su mi se tresti ruke, noge, nisam mogla vladati svojim tijelom, vrištala sam, grčila se po podu. Počele su noćne more: sanjala sam kako me grizu zmije, kako umirem, kako mi na glavu izlijevaju ljudsku krv. Tlačio me zloduh tako da se nisam mogla pomaknuti, vikati… Dok su Josip, Marko, Ivica Berdik… molili za mene, govorili su: „Gospodine, oslobodi je od zloduha bioenergije, joge…“ Dakle, točno od svega onoga u što sam bila povjerovala čitajući one časopise. Tako sam saznala zašto mi se sve to događa. Kajala sam se, molila, plakala, išla svećeniku na razgovor, ispovijed i tražila milost oprosta za idolopoklonstvo. Strahovi su bili tako zavladali mnome da me je bilo strah ići spavati ili moliti molitve u tišini svojim riječima jer bih tada opet imala reakcije. Zatražila sam na susretu da me Gospodin oslobodi straha od Zloga i da mi podari povjerenje da se Bog brine za mene. I tako se je polako počelo smirivati.

Već oko godinu i nešto dana nemam apsolutno nikakvih reakcija na molitvu, noćnih mora…

Borila sam se otprilike dvije godine. Točnije, Kristofori su se borili za moju dušu molitvom, postom i žrtvom. Već oko godinu i nešto dana nemam apsolutno nikakvih reakcija na molitvu, nikakvih tlačenja, noćnih mora, zastrašivanja.

Želim zahvaliti svim članovima Kristofora na strpljenju, na njihovoj žrtvi, pažnji, ljubavi prema meni. Neka vam Gospodin vrati stostruko za sve što činite. Neka izlije na vas obilje svoje milosti, snage i ljubavi. Bog vas blagoslovio!

Za Book.hr svjedoči N. N. (Podaci poznati uredništvu)

Svoje svjedočanstvo možete nam poslati na e-mail adresu: [email protected].