Foto: Shutterstock

Isuse, hvala ti za one koje mi šalješ na životni put. Ti si tako dobar i nikad me ne ostavljaš samu, pa ni onda kada ja od zbunjenosti zahuktalih emocija ništa ne čujem, ništa ne vidim, ne razaznajem, ne mislim s razboritošću, kad mi se čini da sam u tunelu i ne vidim mu kraja.

Ti si uvijek tu, Ti uza me i u bratu čovjeku. To mi je velika utjeha i radost.

Gospodine, hvala Ti za sestru i brata – čovjeka, preko kojih me čistiš,

liječiš, ispravljaš moja pogrešna mišljenja i stavove, sve krivo uraslo pod mojom kožom. Tako mi bude teško biti u svojoj koži, a samo nju imam…

Budi mi uvijek blag, pun milosrđa. Jer dok me tako držiš u naručju, spremna sam čuti istinu o sebi, Istinu koja otvara oči srca, pameti, duše

Pomozi mi da Te nađem u šutnji, šutnji koja te skriva, ali i  šutnji koja Tvojom riječju govori. Budi mi uvijek blag, pun milosrđa. Jer dok me tako držiš u naručju, spremna sam čuti istinu o sebi, Istinu koja otvara oči srca, pameti, duše.

Ne želim u tamu, makar ponekad u nju zalutam, makar ponekad, od svoje muke, u nju bježim.

Ti, koji i po mojim krivim crtama uspijevaš pravo pisati, ponovno uzmi moju slabu ljudsku narav i ponovno me obuci u svoju božansku.

Znam, samo Tvojom ljubavlju mogu pravo ljubiti. Znam, Isuse, no sve Ti je znano!

Autorica: Helena P.; Book.hr