Kršćanska amaterska poezija

SLAVICA CVITANUŠIĆ

Moja djevojčice… Gledam te kako toneš u san, poput anđela koji dobro iskoristio je dan... Snenih očiju, nestaješ u nekoj svojoj bajci, a ja molim da uvijek znaš koliko značiš svojoj majci!

Foto: Shutterstock

Moja djevojčice,
Dok gledam tvoje
Nasmiješeno lice,
I blistavi sjaj
U očima tvojim,
I ja se, bar na tren,
Malo manje života bojim!
Dok te slušam
Kako pričaš
O prijateljstvu, ljubavi,
Igri, školi,
Pitam se u kojem trenutku
Srce zaboravi
Što je važno,
Kako se voli?
Promatram te kako
Rješavaš probleme,
Pomalo me plaši
Beskrajno povjerenje
Koje imaš u mene…
Divim se tvojoj mašti,
Kreativnosti i hrabrosti,
I zahvaljujem od srca
Na daru života,
Za tu neopisivu
Iskru radosti!
Gledam te kako
Toneš u san,
Poput anđela koji
Dobro iskoristio je dan…
Snenih očiju, nestaješ
U nekoj svojoj bajci,
A ja molim
Da uvijek znaš
Koliko značiš svojoj majci!
I zapamti: Sve na svijetu,
Prolazi i gubi svoj sjaj,
Ali život protkan ljubavlju
Nikada nema kraj! ❤

Slavica Cvitanušić; Book.hr

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh