Foto: acob_09; Shutterstock

Prekinula sam sve što me vezalo za njega. Sve slike, poruke, pozive i, naposljetku, broj mobitela bacila sam u vjetar. Bez suza ovaj put. Nadjačala sam samu sebe, ali boli, ne mogu to ne priznati. Boli u dubini na trenutke i bojim se da ću si naštetiti. Ta se tuga negdje mora ispoljiti, ali to ne smije biti moje tijelo i moje zdravlje.

Krenula sam psihoterapeutu. Žena je. Prepoznala je neke moje pogreške i osvijestila mi ih je. Nekih sam i sama svjesna, ali ne želim ih biti svjesna jer su mi lijepe. Moja duša trenutačno bježi od stvarnosti.

Kopanje po prošlosti

Svi znamo da psihoterapija kopa po prošlosti i dovodi stare rane opet na površinu. Nije to problem, osvijestiti si realitet s kojim se moram suočiti, ali tko će ih zaliječiti, tko će ih zakopati natrag i pustiti ih da počivaju u miru?

Ja ne želim biti ja ako u sebi čuvam samo bol koja me veže za tebe. Želim biti slobodna i od tebe i od drugih. Posvetiti se sebi kao i prije godinu i pol. Radila sam na sebi i izgradila sam se, ali rušili su me, malo-pomalo, i sada sam opet na temeljima. Ali, dobro da sam i na njima ostala.

Moj Kralj želi…

Ipak postoji Njegova jačina u meni i čuva me za nekoga posebnoga. Zašto ne želim prihvatiti toliku milost? Moj Kralj želi da uživam u njegovom kraljevstvu, a ja sam spremna živjeti od tuđih mrvica! Zašto, Elena? Daj se zbroji s mozgom!

Dok ispočetka čitam sve svoje misli i osjećaje koje sam dosad stavila na papir, rekla bih da sam totalno luda. Izgubljena. Da imam bipolarni poremećaj.

Što su mi to učinili ili ‒ što sam si to sama učinila?

Kako da pobjegnem?

Kamo?

Kome?

I onda očekujem da se u mene netko zaljubi, a Tebe toliko izbjegavam ljubiti.

Bježim u zagrljaj svoje obitelji. Idem kući nakon mnogo vremena. Oni me vole. Baš takvu! Njihova sam. Njima pripadam i daj da si to osvijestim. Kada nema nikoga, imam njih i imam Tebe. Tebe, jedinoga Kralja u kojega nikako da se potpuno zaljubim. I onda očekujem da se u mene netko zaljubi, a Tebe toliko izbjegavam ljubiti. Radim Ti sve ono što i meni drugi rade. Ponekad samo otiđem i zaboravim Te i vraćam se samo po potrebi. Kada mi nešto treba. Oprosti mi. Pomozi mi. Slaba sam, ali svjesna svoje slabosti. Zoveš me imenom iako trenutačno ne znam kako se zovem i ne odazivam se. Ti vidiš početak gdje ja vidim kraj. Hvala Ti na tome.

Daj mi inspiracije da popravim sve ono što je srušeno. Motiviraj me svojom ljubavi i svojim križem

Sada imam samo Tebe i oslanjam se samo na Tvoju ljubav. Koliko sebičnosti leži u meni. „Sada si mi i Ti dobar.”

Daj mi inspiracije da popravim sve ono što je srušeno. Motiviraj me svojom ljubavi i svojim križem. Daj mi još sto križeva, ali samo ostani moj. Daj mi priliku. Baš onu koju ja nikada ne dobivam, Ti mi je daj. Naučio si me plivati, ali tonem. Vidiš li, noge mi dotiču dno oceana. Osjećam kamenje pod nogama. Grubo kamenje. Ne želim tijelom pasti na njega. Dovoljno je izgrebeno i istrošeno krivim ljudima. Strah se širi mojim tijelom. Strah od neizvjesnosti, kada će doći taj netko? Hoću li ga prepoznati? Hoću li zauvijek ostati sama? U svoja četiri zida sobe! Tko će me voljeti kada moji roditelji odu bliže Tebi? Želim Te i tada imati uz sebe! Hladno mi je. Vatra oko koje sam pijana plesala, ugasila se. Trijezna, svjesna i ogoljenog srca, sada sam se Tebe sjetila. Bravo, Elena, to ti je za svaku pohvalu.

Moram misliti na sebe

Usmjeravam se na pisanje da njega izbacim iz sebe na papir pa da zauvijek ostane zapamćen, ali izvan mojeg tijela i srca. Neka ga drugi osuđuju ili vole; ja više nemam snage, jer se usmjeravam samo na sebe. Sebično i egoistično. Moram misliti na sebe!

Čekam na kolodvoru. Kolosijeci su moga života pobrkani. Previše želim da ljudi znaju o meni, a istodobno sebe toliko čuvam da ne saznaju ništa pa nosim različite maske, ovisno o prigodi. Smijem se sama sebi u lice jer nekada sam bila jača, a mlađa; ili barem tako mislim. Možda prije nisam bila toliko usamljena pa nisam ni tražila toliko puno kao što sada tražim dubinu i konkretnost.

Trenutačno sam bez osjećaja, ali ne i bezosjećajna.

Tražim pomoć na svim razinama. Sama se ne mogu izvući, jer probala sam i ne ide. Duhovna, psihološka, psihička, prijateljska, sve osim obiteljske. Njima ne govorim.

Za par minuta srest ću se s bratom i tatom, smijat ću se i bit ću sretna, ali to neću biti ja jer boli me nešto, neki dio mene, u meni, a nedokučiv mi je; i pitat će me kako sam, a nikako sam. Trenutačno sam bez osjećaja, ali ne i bezosjećajna.

Cušpajz.

Volim jesti cušpajz, ali ovaj je neprobavljiv.

Iz knjige „Četiri zida“ autorice Elene Jurković. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

AKCIJA! Knjigu možete nabaviti ovdje po sniženoj cijeni od samo 2.79€ (21kn) umjesto prijašnjih 9.29€ (70kn).