Osobni razvoj

ŽIVOTNA MUDROST

Mogu li nam neprijatelji pomoći da rastemo? Razmišljao sam o tome i počeo zahvaljivati Bogu na svojim neprijateljima – koje definiram kao one ljude koji me ne vole ili me kritiziraju. Veoma često su u pravu u svojim kritikama, ali ih ne iznose na lijep način…

Mogu li nam neprijatelji pomoći da rastemo?

Neprijatelji su nam potrebni. Trebamo ih jer nam kažu i negativne stvari, ali obično samo prijeđemo preko toga. Budući da nas vole, oni svoje kritičke primjedbe iznose toplim, ljubaznim riječima. Ali neprijatelji ne. Oni obično ne pokušavaju ublažiti svoje riječi te su bolno iskreni. Nisam siguran žele li me (možda) namjerno povrijediti, ili to govore jer mi žele dobro (opet možda), ili su pak samo negativno nastrojeni ljudi (što je također moguće).


Ali evo nečega što sam naučio, i to na nimalo lagan način, a to je da nam naši neprijatelji često čine uslugu. Naprimjer, kolega na poslu koji nam nikada ne zaboravi reći u lice što smo krvi napravili. Ili susjed koji nas stalno podsjeća da nismo pokosili travnjak. Zatim oni mrski ljudi koji nam kažu da previše pričamo, ili pak premalo, ili da govorimo preglasno, ili da nam je glas previše nježan… Oni običavaju lanuti i otići. Naš je prvi utisak, jasno, da nisu u pravu. Ali često jesu. Ako smo mudri, poslušat ćemo ono što nam govore. Oni mogu vidjeti u nama ono što mi ne vidimo i čega nismo ni svjesni. Oni nas sile da priznamo svoje nesavršenosti i nedostatke.

U jednoj svojoj nedjeljnoj propovijedi pastor moje crkve govorio je o Govoru na gori, u kojem Isus daje savjete svojim učenicima (Mt 5 – 7). Ono što me je pogodilo bile su riječi: „Čuli ste da je rečeno: ‘Ljubi svoga bližnjega’, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: ljubite neprijatelje…“ Propovjednik je nastavio: „Ako ne volite riječ neprijatelj, koristite riječ protivnik“, što je dobar sinonim. Najposlije, bili smo u crkvi i očekuje se da nikoga ne mrzimo. Razmišljao sam o tome i počeo zahvaljivati Bogu na svojim neprijateljima – koje definiram kao one ljude koji me ne vole ili me kritiziraju. Veoma često su u pravu u svojim kritikama, ali ih ne iznose na lijep način.

Ti ljudi koji me omalovažavaju ili ističu neugodne stvari o meni pomažu mi da vidim onaj dio sebe koji ne želim vidjeti. Ali oni me čine boljom osobom i tjeraju me na razmišljanje o onome što su mi rekli. Čak i ako nisu u pravu, tjeraju me da se preispitam, da promislim o svojim stanovištima i motivima.

Prema knjizi Cecilea Murpheyja Making Sense When Life Doesn’t

Izvor: Beliefnet

Prijevod: Josip Sinjeri (Book.hr)

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh