»Kako je silna snaga molitve. Mogla bi se usporediti s kraljicom, koja jedina ima u svako vrijeme pristup kralju i sve dobiva od njega što ga zamoli. Pitala sam se zašto je nekim ljudima teško moliti ili čak dosadno. Možda je to stoga što si ne mogu mnogo ili čak ništa pomoći pobožnim molitvama iz koje knjige. Moglo bi me se sažalijevati kad bih se morala prisiljavati da mimo časoslova tražim lijepe molitve iz knjiga, koje bi mi se sviđale. Ne bih znala koju bih trebala izabrati, stoga sam činila kao mala djeca, koja još ne znaju čitati: rekla sam dragom Bogu jednostavno ono što sam mu željela reći i on me je uvijek razumio…
Za mene je molitva bila polet srca, jednostavan pogled prema nebu. Usklik zahvalnosti i ljubavi usred radosti ili usred boli. Kratko rečeno: Molitva je proširila moju dušu i povezala me s Bogom. Naša sveta utemeljiteljica reda Terezija Avilska izrazila je to ovako: »Molitva je za me kao povjerljiv razgovor s dobrim prijateljem, s kojim se rado i često želi biti zajedno.«
Kad sam se iznutra osjećala kao isušeno tlo, nesposobna za jednu jedinu dobru misao, tada sam molila posve polako: »Oče naš«, koji nas je sam Isus poučio i »Zdravo Marijo«.
Jedan učenjak rekao je jednom: »Dajte mi polugu i uporište, tada ću podići svijet«. Što Arhimed nije postigao, to su postigli sveci. Bog sam je bio njihovo uporište, a molitva poluga. Tako su oni uvijek iznova dizali svijet i tako ga doveli u pravi red, to znači usmjerili prema Bogu.
Iz knjige „Pustolovina velike ljubavi – Terezija iz Lisieuxa (1873. – 1897.)” autorice Monike-Marije Stöcker. Izdavač: Karitativni fond UPT Đakovo” (Narudžbe na adresu: Knjižnica U PRAVI TRENUTAK, 31 400 Đakovo, p.p 51; Tel/fax: 031/811-774)
