Osobni razvoj

POSVEĆENA LJUBAV

Moć ljubavi oslobađa od požude Ondje gdje vlada požuda, neće se razviti ljubav. Suzdržavajući se od požude, razvijamo drugačije osjećaje i zahvalnost prema drugoj osobi.

Foto: Shutterstock


 

Kad je požuda u odnosu dvoje ljudi koji se vole na prvom mjestu, nakon nekog vremena iz njih nestaju viši osjećaji, poput suosjećanja, razumijevanja, posvećivanja sebe, milosrđa, vjerovanja, mogućnosti opraštanja, strpljivosti, radosti, mira u srcu, osjećaja sigurnosti, dogovora. Požuda je kao rajsko drvo koje zaklanja i baca u sjenu duševne vrijednosti – uzrokuje isisavanje i uvenuće sposobnosti. Te sposobnosti duše za koje je čovjek određen i koje su mjerilo čovječanstva čine nas sposobnima za ljubav koja se komu posvećuje, a to je ono što Bog želi, jer samo u takvoj ljubavi čovjek može osjetiti sreću. Ondje gdje je požuda, odnosno iskorištavanje koga – ljubav se neće razviti. Želja za tjelesnom bliskošću nešto je lijepo i nije uvijek požuda. Požuda je želja za posjedovanjem koga ili čega za vlastitu korist. Osjećaj posjedovanja čini osobu predmetom. Takvo onesposobljivanje drugog čovjeka isključuje slobodu, a voljeti se može jedino u slobodi.

Može se čak vlastitu ženu ili vlastitog muža žudjeti kao predmet, zanemarujući osobu, vrijeđajući ponižavajuće i egoistično.

Bog nam u desetoj zapovijedi govori: „Ne poželi ženu bližnjega svoga.“ Znači li to da svoju „ženu“ ili svog „muža“ možemo poželjeti? Možda i možemo, ali smije li se? Požuda uvijek, prije ili kasnije, rađa nemir, stoga ne žudi ni za svojom ženom, ni za svojim mužem, kao ni za tuđim supružnikom; najbolje je ne žuditi ni za kim i ni za čim, pa ćeš živjeti sretno. Požuda je izrod žudnje. Može se čak vlastitu ženu ili vlastitog muža žudjeti kao predmet, zanemarujući osobu, vrijeđajući ponižavajuće i egoistično. Događa se da suprug koristi ženu, ali ne živi uistinu s njom, promatra ju kao lutku za napuhavanje ili prostitutku, a ne kao nekoga tko je voljena osoba i osoba koja voli. Sve je to, po mojem mišljenju, ishod predbračne nečistoće. Seksualna aktivnost veže, napose muškarca, ograničava percepciju zaručnice kao objekta koji služi samo za tjelesno zadovoljenje i, nažalost, često nakon vjenčanja nije više moguće otkriće drugih oblika ljubavi. Nakon nekoliko godina takve eksploatacije umjesto produbljivanja bliskosti pojavljuje se dosada i katkad se počinje tražiti novi objekt, nakon čega slijedi prijevara.

Duhovna snaga u čovjeku izaziva najdublje osjećaje i zahvalnost za prisutnost druge osobe…

Ako, zahvaljujući čistoći, dajemo šansu postojanju Isusove ljubavi među nama, suzdržavajući se od požude posebice tijekom zaručničkog razdoblja, odricanje dopušta razvijanje drugih osjećaja. Dolazi do potpuno nove snage razumijevanja među ljudima, i u duhu i u jednoglasnosti. Ta duhovna snaga u čovjeku izaziva najdublje osjećaje i zahvalnost za prisutnost druge osobe, a kada okusiš te duboke duševne suptilnosti, iskusiš i unutarnji mir, kojim zaželiš darovati voljenu osobu.

 

Iz knjige „Josipov dom” autora o. Augustyna Pelanowskog . Više o knjizi možete saznati ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu u elektroničkom obliku možete nabaviti ovdje.

Posebna pogodnost! Besplatna poštarina za narudžbe iznad 200 kuna.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh