Duhovnost

UVODNIK 111. BROJA „BOOKA”

Mnogi su bolesnici umrli ne zato što je Bog tako htio, već zato što mi, Crkva, nismo učinili svoj dio Je li briga za zdravlje samo stvar zdravstva?

Mnogi su bolesnici umrli ne zato što je Bog tako htio, već zato što mi, Crkva, nismo učinili svoj dio

Foto: Shutterstock


 

 

Odgovornost za duhovno, duševno i tjelesno zdravlje

Dok ovo pišem, nalazim se usred priprema za sutrašnju operaciju koljena pa mi je nekako normalno da ovaj uvodnik posvetim bolesnicima i onima koji bi o njima trebali voditi brigu.

Naša je moralna i kršćanska obveza nastojati biti zdravi te svojoj djeci i onima za koje smo pravno i moralno odgovorni omogućiti uvjete u kojima će moći ostati zdravi ili ozdraviti ako obole.

Vjerojatno se svi možemo složiti da je nekome uskratiti liječenje teški grijeh. Možemo li se jednako tako složiti da je grijeh nekome uskratiti Božju milost koja bolesnika može ozdraviti?

Nekima se može činiti da previše pišemo i razmišljamo o ozdravljenjima. Pritom mislim na one zdrave jer bolesnima je uvijek potrebno pisati o milosti i nikad se ne treba umoriti hrabriti ih da se pouzdaju u Božju dobrotu.

Je li briga za zdravlje samo stvar zdravstva

Postoji ogroman broj svjedočanstava ozdravljenja i obraćenja onih koji su primili bolesničko pomazanje ili neku drugu molitvu vjere. Također mnogo je onih koji nisu ozdravili, ali su umrli u duboku miru svjesni svog odlaska u nebo. Ima na koncu i onih koji su umrli razočarani jer niti su ozdravili niti su zadobili neku drugu milost.

Nažalost, kad se pojavi teška bolest, u mnogim se obiteljima izbjegava govoriti o Bogu i Crkvi kako se bolesnika ne bi plašilo smrću. Dolazak svećenika za mnoge znači kraj života, a trebao bi značiti početak nade u ozdravljenje.

Bolesničko pomazanje, Misa za bolesnike, a tako i svaka druga molitva za ozdravljenje nisu zamjena za medicinsku skrb, ali jednako tako medicinska skrb nije zamjena za Božje liječenje. Bog je stvorio liječnike i dao im znanje i mogućnosti da liječe mnoge bolesti, no isto je tako njihovim mogućnostima postavio granice. Bolesnici su pred Bogom dužni koristiti svu dostupnu medicinsku skrb i na taj se način brinuti za svoje zdravlje, no također trebaju znati da su Božje mogućnosti daleko iznad medicine, i da se mogu i dužni su pouzdati se i u njegovu pomoć.

Ako u teškoj bolesti, odmah na početku, ne uključimo Boga u proces liječenja, ponašamo se neodgovorno i grešno.

Današnja medicina tvrdi da razočaranje, ogorčenost, osjećaji krivnje, samosažaljenje, mržnja, neopraštanje, strahovi, osjećaji odbačenosti i neželjenosti te druga slična psihosomatska stanja mogu dovesti do teških, a često i neizlječivih bolesti. Kako će medicina ozdraviti bolesnika ako mu uskratimo molitvu za unutarnje ozdravljenje po kojoj nas Božja milost može iscijeliti od uzroka bolesti koji se nalaze u duhu i duši bolesnika? Jednako tako, možemo li se kao vjernici odreći vjere u čudo tamo gdje medicina ne može pomoći?

Mnogi vjernici danas smatraju da bolest treba prihvatiti kao Božju volju na način da se prepustimo u liječničke ruke i tako prepustimo Bogu da on odluči hoćemo li ozdraviti ili ne.

Ovdje želim ponoviti da su česti razlozi teških bolesti neopraštanje, mržnja, ogorčenost, samosažaljenje te osjećaji krivnje, odbačenosti i neželjenosti. Kako će bolesnik ozdraviti ako se ne izmiri s Bogom, ako mu ne pomognemo da oprosti onima koji su ga povrijedili, ako mu Gospodin po molitvi vjere ne iscijeli rane srca? Zar zaista mislimo da bi se time trebala baviti medicina?! Mnogi su bolesnici umrli ne zato što je Bog tako htio, već zato što mi, Crkva, nismo učinili svoj dio.

Pišem ovo prvenstveno radi samih bolesnika. Ispitajte svoju savjest i vidite imate li neki od navedenih uzroka bolesti; pokušajte sami zaključiti treba li vam skrušena ispovijed i treba li vam molitva koja će vam pomoći da vam zacijele duševne rane. (…)

 

Cijeli tekst uvodnika 111. broja mjesečnika „Book” (za ožujak 2019.), autora glavnog urednika Josipa Lončara, pročitajte u tiskanom izdanju.

 

Što se nalazi u 111. broju

Osim uvijek aktualnog uvodnika, u ovom broju čitamo:

Zašto novac, iako važan, nije najvažniji – objašnjava p. Augustyn Pelanowski. „Samo su kukavice papučari“ tvrdi dr. Eggerichs. Dr. Verica Jačmenica-Jazbec promišlja o tome kako je moguće da većina muškaraca ne zna na koji način pored njih žive i njihove žene?!

Saznajemo odgovor na često pitanje: „Ako postoji Bog, zašto postoji zlo?“

  1. Marko opisuje sliku po kojoj je Bog učinio posebno djelo u njemu osobno…!

„Zašto nakon egzorcizama dolazi do ponovnih padova?“ – odgovara talijanski egzorcist.

Ako ne želimo ‘promašiti’ korizmu, i život – dobro će nam doći uputa sv. Leona Velikog. Čitamo i tekst fra Petra Ljubičića o maloj Antonietti koja je trpjela za obraćenje tvrdokornih grješnika.

»Zbog dva sata tjedno u „Školi molitve“« – svjedočanstvo je polaznice „Škole molitve“ a „Hoće li nam život biti muka ili ljubav – odlučujemo sami“ – razmatranje je voditelja „Škole molitve“ Marija Halužana, u kojem razmatra biblijski tekst o Kajinu i Abelu i otkriva koje poruke on sadrži za nas danas!

Naš vrijedan Nediljko Jelčić je i za ovaj broj pripremio komentare nedjeljnih misnih čitanja!

Tu su zatim zanimljive i životne kolumne naših suradnika: učitelja Ivana Smoljića, Vedrane Čolić, Anike Sačić… Humor i vicevi…

Želimo Vam blagoslovljeno čitanje i plodnu korizmu!

Svoj primjerak Booka nabavite na kioscima Tiska ili se možete pretplatiti, čime godišnje štedite 60 kuna (ovdje). Jedan od prethodnih brojeva možete prelistati ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

  • 75
  •  
  •  
  •  
Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Na vrh