Foto: Shutterstock

On je učinio najviše da bi dokazao svoju ljubav i izbavio me od mržnje prema samomu sebi. Mnogi od nas, braća i sestre, to osjećaju. Mržnju prema svojemu tijelu, prema svojem izgledu, prema svojoj povijesti, a možda čak i prema budućnosti, koje se, jednostavno, užasno bojimo. On je izuzetno nježan, osjetljiv za svaku nepravdu i govori nam da on ne može podnijeti nasilje! Isus ne može više podnijeti to da mi više ne možemo podnijeti ovaj svijet i ovaj život, nepravednost i nepravdu na ovom svijetu! Sami vidite da je cijeli ovaj naš svijet za sve nas u potpunosti nepodnošljiv. Previše je nepravde, previše nasilja, perverzija, prijetvornosti, varanja, perfidnosti, boli, uništenja, klonula jecaja nemoćnih. Koliko je vas koji držite u rukama ovu knjigu u dugovima, koliko vas živi na rubu neimaštine! Zašto? Jer ste iskorišteni. Vi sami se bojite sljedećeg dana i živite u neizvjesnosti, vi sami nosite u sebi patnju, koju vam nitko od ljudi ne može nadoknaditi. Nitko od ljudi ne može vas obraniti, jedino vas mogu još više iskoristiti.

Misliš li da je Isus ravnodušan prema tvojem očaju i očaju milijuna? Da je gluh i slijep na moju i tvoju nepravdu?

Božji sud je odgovor na sve nepravde, koje su nanesene posebno nejakima, slabima, siromašnima, bespomoćnima, usamljenima. Ta bijeda, ubojstva, ratovi, silovanja, ropstvo, elita koja krade od društva, nepravednost, reklamiranje i nametanje silom perverzije, lakomost, iskorištavanje, laži politike i religije, trgovina ljudima, otmice, torture, iskorištavanje radnika – i puno, puno drugih zala, vape za osvetom do neba. Zar Isus to stalno mora bagatelizirati?! Moraju li te vaše molitve, kad mu govorite: „Ne želim više živjeti!“, ostati bez odgovora?! Mora li on na to ostati gluh?! Bi li htio da Bog bude ravnodušan na tu tvoju situaciju u kojoj si se našao, tako strašnu da čak više nemaš snage za samog sebe? Misliš li da je Isus ravnodušan prema tvojem očaju i očaju milijuna? Da je gluh i slijep na moju i tvoju nepravdu? Biblija kaže: „Posijali su vjetar, i požet će oluju“ (Hoš 8, 7) – a mi ćemo to komentirati: tko sije nezakonitost i perverziju, mržnju i društvenu nepravdu, navući će na sebe katastrofu i ništa neće takva čovjeka spasiti, ni crkva ni atomsko sklonište. Neće ostati ni kamen na kamenu.

Mora doći dan suda, dan kad će Gospodin razotkriti laži medija i laži politike, kad će se obračunati s ratnim zločinima, čak i s kastracijama zatvorenika i skrivenim ubojstvima. Dan u kojem će manipulacije bogatih tako odlučno biti otkrivene da će propasti pod zemlju od stida i straha. I nitko od njih neće dobiti zadnju šansu, poput Zakeja – kako piše Gerhard Lohfink – da bi se nadoknadila nepravda. Ta šansa je danas. Mora doći dan, u kojem će Bog dostići nepravednike, demoralizatore, iskorištavatelje, one koji su krali, izdali, ismijavali, optuživali, koji su oduzimali sredstva za život, oduzimali dostojanstvo, bestidno ponižavali bližnje. Mora doći takav sudnji dan jer ljudski sudovi su nemoćni ili pristrani, potkupljeni, pa čak i apsurdni. Netko mora to sve što je zamućeno objasniti. Ja znam samo Jednoga takva, koji je o sebi rekao: „Ja sam svjetlost svijeta“, i slijepima vraćao vid. On će sve obmane objasniti. Cjelokupna vlast ovisi o objašnjenju najtamnijih nepravdi. On će baciti svjetlo na najtamnija zlodjela – i učinit će to na sudnjem danu.

Tko sam sebi sudi, tomu se neće suditi. Za to imamo ispovjedaonicu

Ako si prijestupnik, imaš danas zadnju šansu. Ako si onaj koji nanosi nepravdu, tvoja šansa nadolazi, jer počinje sud, a gdje je sud, ondje je i sudac. Također, naravno, i branitelj i tužitelj. Žrtva je i optuženi. Tko sam sebi sudi, tomu se neće suditi. Za to imamo ispovjedaonicu. Tko sudi drugima, postat će prijestupnik. U grčkom jeziku onaj koji je optuživao zvao se je diabolos, a onaj koji je bio branitelj, tješitelj – parakletos.[1] Upravo tako Isus naziva Duha Svetoga. Dakle bolje je biti optužen nego optuživati, bolje biti onaj kojemu je nanesena nepravda, nego nanositi nepravdu na dan suda. Ako si činio komu žao, optuži sebe i naplati nepravdu, a spasenje će biti dio tvoje sudbine. Ako tebi nanesu nepravdu, zamoli odvjetnika, Duha Svetoga, Tješitelja, da se pobrine o tvojem životu danas. Iskoristi svaki trenutak. Otkad se Sin Božji pojavio na svijetu, nitko od nas nema više vremena odugovlačiti, odgađati ad Kalendas Graecas obraćenje do neba.

[1] Parakaleo doslovno znači aktivno promijeniti čije stanje, dodajući ne samo odvažnost i nadu, nego i utjecati na čiju povijest na pobjednički način. U Demostenovim pismima riječ parakletos označava odvjetnika na sudu. Riječ parakletos, kojom se često naziva Duh Sveti, dolazi od glagola parakaleo, koji znači ‘stajati uz čiju stranu u cilju poticanja i dovođenja ne samo do nadvladavanja patnje, već i do sretne pobjede’. Točno biskup Kazimierz Romaniuk piše da je suviše površna etimologija tumačiti tu riječ samo kao tješitelj, jer ona ne prikazuje ono cijelo sadržajno bogatstvo tog pojma (čit. X. Leon-Dufour: Rječnik biblijske teologije). Da bismo ju na zadovoljavajućoj razini razumjeli, treba vidjeti kako ona funkcionira u Bibliji, na kakvim mjestima i u kakvim situacijama se pojavljuje – ona i izvedenice te riječi. U 1 Mak 5, 53 korišten je gramatički oblik ho parakalon – ‘onaj koji jača hrabrošću’, a odnosi se na Judu Makabejca, koji je doveo svoj narod do pobjede i do radosne proslave na Sionu. Kada u situacijama patnje očvrsnemo uz pomoć Duha Svetoga, pouka toga nije efemerno raspoloženje, koje nestane čim se pojavi, nego je pouka u tome da traje dok smo u patnji, prati nas neprestano, dok ne dosegnemo potpunu sreću i postanemo obogaćeni ne samo poukom uspjeha, nego i da ga razumijemo.

Ulomak iz knjige „Posljednje duhovne vježbe“ autora p. Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.