Fortunata „Natuzza“ Evolo rođena je 23. kolovoza 1924. godine u Paravatiju, malenom gradu blizu talijanskog grada Mileta, u kojem je živjela cijeli život.

Njezin je otac nekoliko mjeseci prije njezina rođenja otišao raditi u Argentinu i nikad se više nije javio. Zbog toga je njezina majka, Maria Angela Valente, morala naporno raditi kako bi prehranila obitelj. Natuzza je pomagala majci u brizi za braću i sestre, pa nikad nije išla u školu i bila je nepismena.

Već u djetinjstvu počele su joj se javljati različite veoma neobične mistične pojave – susreti s Gospom i s Isusom, poruke dušâ pokojnikâ, usto su joj se ukazivali anđeli, davali joj poruke i razgovarali s njom. (O njezinu čudesnu životu čitajte u knjizi „Bol postaje radost“ u izdanju izdavačke kuće Stella Maris.)

Udala se 1944. godine za stolara Pasqualea Nicolacea, s kojim je imala petero djece. Preminula je 2009. godine u svom rodnom mjestu.

Foto: http://www.mysticsofthechurch.com/

Kad joj je bilo 14 godina, Natuzza se zaposlila kao sluškinja za obitelj odvjetnika Silvia Colloca. Za vrijeme rada za tu obitelj počela su njezina mistična iskustva, koja su drugi primijetili i zabilježili.

Prvi se događaj zbio kad su gđa Colloca i Natuzza šetale seoskim imanjem.

Taj je događaj bio početak mističnih zbivanja koja su je pratila cijelog života…

Gđa Colloca primijetila je da Natuzzino stopalo krvari. Liječnici koji su je pregledali zapisali su da „postoji krvarenje na gornjem dijelu stopala – uzrok nepoznat“.

Taj je događaj bio početak mističnih zbivanja koja su je pratila cijelog života.

Natuzza je imala „Isusove rane“ na rukama, nogama, boku i ramenu, vizije Isusa, Marije, svetaca, duša u čistilištu, znojila se krvavim znojem i mnogi su rekli da je imala sposobnost bilokacije. Jedan od posebnih mističnih fenomena je hemografija, tj. na tkaninama kojom bi njene rane bile previjene nastali bi zapisi i crteži.

Foto: http://www.mysticsofthechurch.com/

Učiteljica Maria Mantelli svjedočila je tom fenomenu u korizmi 1974. ili 1975. godine:

Zamolila sam je da previje svoje zapešće. Vratila mi je maramu kad smo stigle u Paravati. Kad sam raširila maramu, vidjela sam…

„Tijekom korizme 1974. ili 1975., ne sjećam se točne godine, išla sam s Rosettom Ursettom i Natuzzom iz Catanzara u Paravati. Bilo je rano poslijepodne i kako je Natuzza sjedila blizu mene, vidjela sam da su njene rane vidljive, ali ne otvorene. Dala sam joj svoju maramu i zamolila je da previje svoje zapešće. Vratila mi je maramu kad smo stigle u Paravati.

Kad sam raširila maramu, vidjela sam crteže na sredini marame: trnovu krunu, srce s plamenima, hostiju na kojoj piše ‘IHS’ i unutar nje nepoznati lik.“

Druga učiteljica Giovanna De Chiara pripovijeda o događaju koji se je zbio na Uskrsni ponedjeljak 1975. godine:

„Natuzza je bila u mome domu zajedno s mojim sestrama Nellom Perelli i Rosettom Ursettom. U jednom trenutku primijetili smo da joj zapešće krvari i zamolili je da napravi hemografiju za našeg nećaka Andreu Perrellija.

Foto: http://www.mysticsofthechurch.com/

Kad smo pročitale ime na marami, Natuzza je naglas pitala: ‘Ali tko je taj svetac?… postoji li on?’“

Natuzza je zavila ranu bijelom maramom koju sam joj ranije dala. Držala je maramu na rani 10 ili 15 minuta i vratila mi je. Na marami su bile samo kapljice krvi pa sam ju stavila na stol te smo sve zajedno promatrale kako se krv sama pomiče i, slovo po slovo, ispisuje ‘S. Valeriano Martite.’ Zatim se ostatak krvi pomiješao i oblikovao lik sveca za kojem smo zaključile da je sveti Valerijan.

Na toj su marami bili i likovi Naše Gospe, koja drži krunicu, Isusovo srce probodeno mačem, hostije na kojoj piše IHS i trnova kruna.

Ne znam jesu li se ti crteži pojavili tijekom, prije ili nakon zapisa jer smo bile usredotočene na pomicanje i pisanje krvi.

Kad smo pročitale ime na marami, Natuzza je naglas pitala: ‘Ali tko je taj svetac?… postoji li on?’“

Taj događaj Valeriano Marinelli objašnjava u njezinoj biografiji:

Zbog toga je Andrea bio duboko posvećen svecu, ali ni Natuzza ni njegove tete nisu to znale…

„Andrea Perelli, osoba kojoj je ta hemografija bila namijenjena, rekao mi je da je on te iste godine bio u Veroni. Ondje je posjetio Pellegrinijevu kapelu dominikanske crkve da vidi kip svetog Valerijana, koji je prema predaji, prije plakao. Također mi je rekao da su neki od očeva Pellegrinija na svom hodočašću u Rimu pronašli urnu u crkvi na kojoj je pisalo: ‘Kosti sv. Valerijana“. Rastužili su se kad su to vidjeli jer su oni u Veroni imali lijes kostiju svetog Valerijana.

Kad su se vratili u Veronu, molili su sveca da im objasni porijeklo kostiju koje oni imaju. Nakon molitve osjetili su snažan miris ljiljana, iako oko njih nije bilo cvijeća, a kip je ponovno proplakao.

Zbog toga je Andrea bio duboko posvećen svecu, ali ni Natuzza ni njegove tete nisu to znale tog Uskršnjeg ponedjeljka.“

Na jednoj od zabilježenih Natuzzinih hemografija napisana je duža molitva Djetetu Isusu.

Foto: http://www.mysticsofthechurch.com/

Vidimo da Isus bira jednostavne, ponizne, djeci slične ljude da po njima ispuni svoja djela ljubavi i posvećenja. Trebamo li onda biti iznenađeni što je odabrao ženu koja nikad nije išla u školu, koja nije znala ni pisati ni čitati?

Stigme koje je Natuzza nosila na svome tijelu oko 50 godina; Foto: it.aleteia.org

Priredila Ana Marija Lončar; Book.hr