Mladi

SVAKA CURA IMA SVOJU PRIČU

„Mislim, znam da moja baka odlazi u crkvu moliti, ali da netko moli u školi, za takvo što nisam nikad čula” Annie je nova u školi i ne snalazi se baš najbolje, osobito zbog trauma iz škole koju je prije pohađala. Ovdje susreće zaista zanimljivo društvo!

Mislim, znam da moja baka odlazi u crkvu moliti, ali da netko moli u školi, za takvo što nisam nikad čula

Foto: Shutterstock

 

U klubu za mlade

…Osjetila sam kako u meni raste neka toplina i topi osjećaje straha i nepovjerenja koje sam dugo nosila u sebi. Počela sam se opuštati i uživati u čudesnom osjećaju da sam prihvaćena i dobrodošla u nekom društvu.

„Joj, baš mi je žao da smo te tako isprepadale pokušavajući ti prići”, rekla je Willow pijuckajući čaj.

„Ma, u redu je“, nadovezala sam se odmah. „To je bilo zbog mojih prijašnjih iskustava.”

Neke od njih su potvrdno kimale glavom. „Sad nam je jasno zašto si stalno nekamo bježala. To nam je stvarno izgledalo čudno.”

„Dobro, i mi smo tebi možda izgledale čudno“, rekla je Willow. „Na primjer onaj dan kada si nas zatekla u spremištu.”

I jesu, zapravo i dalje sam se pitala što su one ondje radile. Spustila sam svoju šalicu na stol i iznenadila samu sebe kada sam se odvažila pitati: „Čula sam tada da ste više puta spomenule moje ime. Razgovarale ste o meni, zar ne? Sigurna sam da sam čula svoje ime.”

Da, spominjale smo te. Ali nismo te ogovarale ili nešto tome slično…

U tom su se trenutku cure počele međusobno pogledavati, a onda je Willow, koja je očito bila vođa i glasnogovornik njihove ekipe, rekla: „Da, spominjale smo te. Ali nismo baš razgovarale o tebi. Zapravo, želim reći, nismo te ogovarale ili nešto tome slično. Molile smo za tebe.“

Odjednom sam se uspravila kao da me je netko bocnuo iglom. Molile? U školi? U vrijeme ručka? Mislim, znam da moja baka odlazi u crkvu moliti, ali da netko moli u školi, za takvo što nisam nikad čula.

Willow kao da mi je čitala misli kada je rekla: „Možeš moliti gdje god želiš. To ne mora biti samo u crkvi. S Bogom možeš razgovarati gdje god da se nalaziš. U školi su nam dopustili da jednom tjedno za molitvu koristimo prostor spremišta.“

Progutala sam knedlu u grlu. Ovo je stvarno bilo čudno. Ona je rekla da se s Bogom može razgovarati kao s bilo kojom drugom osobom. Cure su zapravo upravo to i činile. Kako sam se ja u svemu tome našla?

Ove su djevojčice zaista vjerovale u ono što su govorile

Tada mi je Willow objasnila: „Zapazile smo te još prvoga dana škole. Činilo se da si usamljena i jako preplašena. Nikako ti nismo mogle prići kako bismo porazgovarale s tobom. Tako smo odlučile pomoliti se za to. Pomoliti se za tebe. Vjerojatno si se slučajno upravo tada ti našla pred vratima spremišta.“

„Ili nije bilo slučajno“, rekla je Rachel tajanstvenim glasom.

Jedva sam zadržavala srce u grudima. Ove su djevojčice zaista vjerovale u ono što su govorile. Da je Bog stvaran. Da mu je stalo do svakoga od nas, pa čak i do mene. Nisam mogla sve to shvatiti, bilo mi je previše toga odjednom. Nisam znala što bih na sve to rekla. Ogledala sam se po sobi tražeći nadahnuće da progovorim, a onda mi je pogled pao na poster na zidu. Poster je prikazivao raspjevanog crnog kosa ispod čije je slike stajao natpis: „Sve što diše neka slavi Gospodina“.

Više nisam imala potrebu bježati

Rekoh tada: „A ovaj klub, to je nekakvo vjersko okupljalište?“

Nasmiješile su se na to, a Rachel je rekla: „Sadie i Rod ne bi to nazvali baš tako. Ali ovo je kršćanski klub. Rod je na službi u crkvi svetoga Ivana.“

Još jedan šok. Dakle, Sadie Harris, onako u trapericama, tenisicama i kratkom modernom frizurom je zapravo supruga nekoga tko ima nekakvu službu u crkvi?

Jednostavno nisam više znala što da mislim o svemu tome. Ovaj je tjedan bio drugačiji od svega što sam dosad doživjela u životu. Na trenutke mi se činilo da moj život postaje sve gorim.

No sada mi se više nije činilo tako. Usprkos svemu ovome što sam danas doživjela i svim neobičnim stvarima o kojima su mi cure pričale i koje mi još uvijek nisu bile jasne, napokon sam se osjećala dobro. Pri pomisli na onog čudaka iz parka osjetila sam samo neko sažaljenje prema njemu. Moj strah je nestao.

Više nisam imala potrebu bježati. (…)

Iz knjige „Svaka cura ima svoju priču” autorice Eleanor Watkins. Do nedjelje 27. svibnja knjigu možete nabaviti po sniženoj cijeni od 35 kuna (redovna cijena iznosi 50 kuna). Više o knjizi možete saznati ovdje a kupiti ju ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Posebna pogodnost za sve naše kupce: poštarina za narudžbu u vrijednosti do 200 kn iznosi svega 10 kn dok je za narudžbu iznad 200 kn besplatna!

O knjizi

KNJIGA ZA CURE OD 10 DO 14 GODINA

Knjiga koju vrijedi pročitati!

Idealan dar za prijateljicu u gabuli.

Izvanredan način da svoju tinejdžerku približite Bogu.

Zabavna i napeta knjiga o šest prijateljica tinejdžerki koje zajedno prolaze kroz različite izazove i probleme u školi i kod kuće te se tako zbližavaju međusobno i s Bogom.

Pridružite se Annie, Rachel, Willow, Holly, Amber i Chloe u njihovoj uzbudljivoj avanturi!

Želite kupiti knjigu ili se informirati o cijeni?

Ako naručujete iz Hrvatske, kliknite na gumb „Kupi knjigu”.

Ako naručujete iz inozemstva, kliknite na gumb „Kupi knjigu iz inozemstva”.

Ako želite pročitati više o samoj knjizi, ili ste je već pročitali pa je želite ocijeniti, molimo Vas da kliknite na gumb „Recenzija”. (Molimo Vas da ocjenjujete samo ako ste knjigu doista pročitali!)

Najčitanije

Na vrh