MI smo kao stablo koje je trebalo dati ploda, Isus ga očekuje od nas U tvojem i mojem životu puno je riječi koje šušte poput lišća, puno je i razgranatih aktivnosti i sve su važne, ali najvažnije je to ima li stablo plodova. To je odlučujuće!

Foto: Marian Weyo, Shutterstock

Svatko od nas je kao stablo koje je davno već trebalo dati plod. On dolazi, traži voće među granama i lišćem naših riječi, djela, želja, misli – i što će pronaći? Sjećate li se smokve?

Preobrazba života

Posvećenje i prihvaćanje, također i obraćenje u cijelosti, svim srcem i svom snagom ka Kristu, nazivamo preobraćenje. Što to znači? To znači da mu ja dajem dopuštenje da preobrazi moj život kako hoće, samo ako nas izbavi iz ovoga zlog svijeta, kako govori Pavao. I da samo u njemu otkrijem jedino voće na stablu moje povijesti. Nema više vremena, vrijeme dolazi svojemu kraju. Svatko od nas je kao stablo koje je davno već trebalo dati plod. On dolazi, traži voće među granama i lišćem naših riječi, djela, želja, misli – i što će pronaći? Sjećate li se kako je Isus za vrijeme svojih posljednjih dana u Jeruzalemu došao do smokve i tražio na njoj voće?

U tvojem i mojem životu puno je riječi koje šušte poput lišća, puno je i razgranatih aktivnosti i sve su važne, ali najvažnije je to ima li stablo plodova. To je odlučujuće!

 Ujutro se vraćao u grad i ogladnje. Ugleda smokvu kraj puta i priđe k njoj, ali ne nađe na njoj ništa osim lišća pa joj kaže: „Ne bilo više ploda s tebe dovijeka!“ I smokva umah usahnu. Vidjevši to, učenici se začude: „Kako umah smokva usahnu!“ (Mt 21, 18 – 20)

Križ bez Isusa je svijet bez Boga

Isus nije našao ni jedan plod i prokleo je stablo. Kad su apostoli idući dan vidjeli osušeno stablo, prestravili su se. Možda je bilo puno lišća, možda je bilo i razgranato, ali nije bilo ni jednog ploda. U tvojem i mojem životu puno je riječi koje šušte poput lišća, puno je i razgranatih aktivnosti i sve su važne, ali najvažnije je to ima li stablo plodova. To je odlučujuće! Odlučujući je jedan, mada bio i jedini plod! Kao onaj plod u raju, čije konzumiranje je odlučilo o svemu. Bog nam je dao još jedno stablo, još jednu šansu – još jedan plod: Isusa na križu. Križ bez Isusa je svijet bez Boga. Križ je za nas život, cijeli svijet, a bez Boga, bez Isusa, sve to za nas postaje nepodnošljivo. Svijet bez Boga zaslužuje prokletstvo.

Ako je Bog učinio nemoguće kad je postao čovjek, može biti onda da i od nas očekuje nemoguća djela? Kakva?

Da bi ti, čovječe, primio Boga

Na smokvi koju je gledao Isus, usprkos svoj vjerojatnosti, trebao je biti barem jedan plod. Jedinstvenost je smokve u tome da ona ne daje plodove, kao jabuka, u nekome kratkome vremenskom periodu. Naime smokve dozrijevaju od svibnja do kraja prosinca, a možda i dulje. Ne može se dakle pokupiti sve voće odjednom, u jednoj sezoni. Voće treba brati tijekom nekoliko mjeseci. Znači, vrlo se rijetko moglo dogoditi da na smokvi nema ni jedne smokve, čak i ako nije vrijeme njezina plodnog razdoblja – a događaj se odvio za vrijeme proljeća, prije Pashe.

Nezainteresirane duše

A ipak, kako je napisano u Bibliji, plodova nije bilo! Slično tomu, gotovo je nemoguće ne čuti barem jedanput u životu Isusov poziv, da u njemu nađemo utočište, da se njemu podamo. A opet postoje duše koje su nezainteresirane za taj poziv. Može biti da tko od biblijskih učenjaka kaže: na toj smokvi ni ne treba biti plodova, jer se možda od prosinca do veljače ili ožujka nisu održali. Možemo se s njima složiti, zato što je možda u tome cijelom događaju skriveno nešto drugo: Ako je Bog učinio nemoguće kad je postao čovjek, može biti onda da i od nas očekuje nemoguća djela? Kakva? Da bi ti, čovječe, primio Boga – i to je nemogući plod, a opet ga Bog od nas zahtijeva. Za vjernika je sve moguće. (…)

Iz knjige „Posljednje duhovne vježbe“ autora patera Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Za Book.hr priredila M. V., odabrala A. P.

Podržite naš rad