Došla je tada kad ni slutili nismo da može doći k nama
Došla je u vrijeme kad je sunce na zalasku noć dodirivalo najavljujući kraj jednog, početak novoga dana
Došla je u uvalu naših života, gdje je svaki kamen, svaka posađena loza, struk duvana obliven znojem i žuljavim rukama
Došla nam je, kad mir naš je bio prividan i kad se govorilo tiho iza zatvorenih vrata
Pokucala je poslana od Oca rušiti zablude i okvire u koje su ljudi htjeli zarobiti Boga, u nama
S Njom nam je i radost pokucala na vrata
Miomiris Neba nam je navijestio nadu u bolje sutra
Došla je na raskrižje naših puteva
Krčili smo nove staze, neutabane
I još uvijek pred nama sve naše vrleti
i ponore koje je trebalo preći
Susretoh je jednom tako ispod Križa
Kada je dan bio nekako, već na izmaku
Držala me za ruku
Marina
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
