Foto: www.thechosen.tv

XV. tjedan kroz godinu (godina B), 11. srpnja 2021.
Mk 6,7-13
Poče ih slati.

U ono vrijeme:

Dozva Isus dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima. I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu, nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina.

I govoraše im: »Kad uđete gdje u kuću, u njoj ostanite dok ne odete odande. Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziđite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedočanstvo.«

Otišavši, propovijedali su obraćenje, izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali.

Riječ Gospodnja.

*

Isus s apostolima, svi su tu, znak da se Juda Iškariot, izvršivši svoj zadatak, pridružio kolegama; svi sjede kod stola u kući u Kafarnaumu. Večer je. Svjetlo dana na izmaku ulazi kroz rastvorena vrata i prozore, pa se kroz njih vidi kako se mijenja grimiz zalaza u nestvarno tamno-ljubičasto crvenilo, što se pri krajevima pretvara u zavijutke boje ljubičastog škriljca što završava u sivom. Nagoni me da mislim na list papira bačen u vatru, koji se zapali kao ugljen na koji je bačen, ali na krajevima, poslije plamena, savija se i gasi u plavo olovnoj boji i završava u sivo bisernoj skoro bijeloj.

»Vruće je«, govori Petar pokazujući na velik oblak koji pokriva zapad s onim bojama.

»Ove noći idemo među maslinike. Trebam vam govoriti, Juda se sad već vratio. Vrijeme je da vam govorim. Poznajem jedno mjesto gdje uvijek ima vjetrića. Bit će nam dobro. Ustajte i idimo.«

»Vruće je«, govori Petar pokazujući na velik oblak koji pokriva zapad s onim bojama.

»Vrućina. Neće kiša. Ono je magla, a ne oblak. Ove noći spavam u lađi da mi bude svježije.«

»Ne. Ove noći idemo među maslinike. Trebam vam govoriti, Juda se sad već vratio. Vrijeme je da vam govorim. Poznajem jedno mjesto gdje uvijek ima vjetrića. Bit će nam dobro. Ustajte i idimo.«

»Je li daleko?« pitaju uzimajući plašteve.

»Ne, vrlo je blizu. Na hitaj praćke od zadnje kuće. Možete ostaviti plašteve. Uzmite, ipak, gubu i ognjilo da vidimo pri povratku.«

Izlaze iz gornje sobe i silaze stubama nakon što su pozdravili gospodara i njegovu ženu koji se hlade na terasi. Isus odlučno okrene leđa jezeru i prešavši mjesto, prolazi dvjesto-tristo metara između maslina nekog prvog brežuljka na zaleđini mjesta. Zaustavlja se na jednoj uzvisini koja je svojom izloženom pozicijom slobodna od zapreka i uživa sav mogući zrak u onoj sparnoj noći.

»Sjednimo i pazite. Došao je čas vaše evangelizacije. Na polovici sam otprilike svog javnog života u pripravljanju srdaca za moje Kraljevstvo. Sada je vrijeme da i moji apostoli sudjeluju u pripravljanju ovog Kraljevstva. Kraljevi ovako čine kad odluče osvojiti neko kraljevstvo. Najprije se raspituju i razgovaraju s osobama da čuju reakciju da ih obrade za ideju koju žele ostvariti. Zatim, proširuju predradnje i šalju pouzdane poslanike u kraj koji se ima osvojiti. I uvijek ih sve više šalju tamo dok ne upoznaju čitav kraj sa svim njegovim zemljopisnim i moralnim pojedinostima. Zatim, izvršivši to, kralj dovršava djelo proglašujući se kraljem onoga kraja i kao takav se kruni. I krv teče da se to ostvari. Jer, pobjede uvijek stoje (traže) krvi…«

»Mi smo spremni da se borimo za Tebe, pa i da prolijemo svoju krv«, jednoglasno obećavaju apostoli.

»Ja neću prolijevati druge krvi do krvi ‘Svetoga’ i svetih.«

»Hoćeš li početi s osvajanjem Hrama, provaljujući u času žrtava? …«

»Isus gleda jednoga po jednoga svoju dvanaestoricu, a to je kao da bi gledao istu stranicu po dvanaesti put i na njoj čita dvanaest puta riječ koja je napisana: neshvaćanje. Smiješi se i nastavlja.«

»Ne udaljujmo se od cilja, prijatelji. Budućnost ćete znati u svoje vrijeme. Ali, ne dršćite od užasa. Uvjeravam vas da neću izmijeniti ceremonije silom upada. A, ipak će se izmijeniti, i jedne će večeri užas zapriječiti obrednu molitvu. Užas grješnika. Ali, Ja ću, one večeri, biti u miru. U miru sa svojim duhom i sa svojim tijelom. Potpuni, blaženi mir…«

Isus gleda jednoga po jednoga svoju dvanaestoricu, a to je kao da bi gledao istu stranicu po dvanaesti put i na njoj čita dvanaest puta riječ koja je napisana: neshvaćanje. Smiješi se i nastavlja.

»Odlučio sam, dakle, poslati vas da prodrete dalje i u više mjesta nego što sam ‘Ja sam’ mogao učiniti. Ipak, između moga i vašega načina evangeliziranja bit će razboritih razlika, koje Ja postavljam da vas ne uvedem u teškoće vrlo velike, u pogibelji vrlo ozbiljne za vašu dušu i za vaše tijelo i da to ne bi škodilo mojemu djelu. Vi još niste toliko formirani da se možete približiti bilo kome, a da ne naškodite bilo njemu bilo sebi, a još ste manje hrabri do te mjere da biste mogli prkositi svijetu za ‘Ideju’ idući u susret osvetama svijeta.

Idite k izgubljenim ovcama doma Izraelova. Imate dosta posla i među ovima, jer vam, uistinu, govorim da je mnoštvo koje vam se čini toliko oko Mene… tek stoti dio onih koji još u Izraelu očekuju Mesiju, a ne poznaju Ga, niti znaju da On živi«

Zato, propovijedajući ‘Me’, ne idite među pogane i ne ulazite u gradove Samaritanaca, nego idite k izgubljenim ovcama doma Izraelova. Imate dosta posla i među ovima, jer vam, uistinu, govorim da je mnoštvo koje vam se čini toliko oko Mene… tek stoti dio onih koji još u Izraelu očekuju Mesiju, a ne poznaju Ga, niti znaju da On živi. Ovima ponesite vjeru i spoznanje o Meni. Na vašem putu propovijedajte govoreći: ‘Blizu je Kraljevstvo Nebesko’. Ovo neka bude temeljni navještaj. Na ovo oslonite čitavo vaše propovijedanje, toliko ste od Mene čuli govoriti o Kraljevstvu. Imate samo ponavljati što sam vam Ja govorio. Ali, čovjeku, da bi ga se privuklo i uvjerilo u duhovne istine, treba materijalnih slasti, kao da bi bio vječni dječak koji neće da uči lekcije ili zanata, ako nije namamljen s jednim slatkišem od svoje mame ili jednom nagradom od majstora. Da biste vi imali sredstvo da vam se vjeruje i da vas traže, Ja vam udjeljujem dar čudesa…«

»Imate samo ponavljati što sam vam Ja govorio. Ali, čovjeku, da bi ga se privuklo i uvjerilo u duhovne istine, treba materijalnih slasti… Da biste vi imali sredstvo da vam se vjeruje i da vas traže, Ja vam udjeljujem dar čudesa…«

Apostoli skaču na noge, izuzev Jakova Alfejeva i Ivana, vičući, protestirajući, oduševljavajući se, svaki već prema svome temperamentu. Uistinu, samo se Iškariot šepiri s idejom da će činiti čudesa, te s onom računicom koja mu je u duši, uz krivu i koristoljubnu optužbu, kliče: »I vrijeme je bilo da se i nama dade to, da imamo barem minimum autoriteta nad mnoštvom.«

Isus ga gleda, ali ništa ne govori. Petar i Zelot stanu govoriti: »Ne, Gospodine! Mi nismo dostojni za tako nešto! To pripada svetima!« … A kao odgovor na usklik Jude, Zelota reče: »Kako sebi dozvoljavaš prigovarati Učitelju, ludi i oholi čovječe?« … a Petar: »Minimum? A što bi htio činiti više od čuda? Da postaneš i ti Bog? Imaš isti svrbež Luciferov!« »Tišina!« naređuje Isus. I proslijedi: »Ima jedna stvar koja je više od čuda i koja jednako osvaja mnoštvo i s većom dubinom i trajnošću: a to je sveti život. Ali, od ovoga ste još daleko, a ti, Juda, dalje od ostalih. Ali, pustite me govoriti, jer je duga pouka.

„Idite i liječite bolesne, čistite gubavce, uskrisujte mrtve tijelom i duhom, jer tijelo i duh mogu biti jednako bolesni, gubavi, mrtvi. A vi znate što je potrebno da se čini čudo: život pokore, žarka molitva, iskrena želja da zasja moć Božja, pa duboka poniznost, živa ljubav, gorljiva vjera, nada koja se ne uznemiruje zbog bilo kakve poteškoće. Zaista vam kažem, da je sve moguće onomu koji u sebi ima ova svojstva. I đavoli će bježati pred ‘Imenom Gospodinovim’ koje vi izgovorite, ako budete imali u sebi ono što sam rekao. Ovu moć vam dajem ‘Ja’ i ‘Otac vaš’. To se ne kupuje nikakvim novcem. Samo je ‘Naša volja’ daje i samo je život pravedan zadržava. Ali, kako vam je besplatno dano tako besplatno dajte to i drugima kojima je potrebno. Jao vama, ako budete ponizili dar Božji služeći se njime da napunite svoju kesu. Nije to vaša moć, nego je moć Božja. Upotrebljavajte je, ali nemojte je prisvajati govoreći: ‘Moja je’. Kako vam je dana tako vam može biti oduzeta. Reći: ‘Ja činim ono što Bog čini, jer ja sam kao Bog’, to je oponašati Lucifera.

Jedini plod koji vam je dopušteno uzeti od onoga što činite jesu duše, koje ćete čudom osvojiti za Gospodina i koje treba predati Gospodinu. To su vaši novci. Ne drugo. Na drugom ćete svijetu od toga uživati blago

A njegova je kazna poznata. Kako je poznato i ono što se dogodilo dvojici koji su u zemaljskom raju jeli zabranjeno voće, na nagovor ‘Zavidnika’, koji je htio uvaliti druge nesretnike u svoj Pakao, osim pobunjenih anđela koji su ondje već bili, ali također i radi ‘svrbeža’ (tj. požude) njihove vlastite savršene oholosti.

Jedini plod koji vam je dopušteno uzeti od onoga što činite jesu duše, koje ćete čudom osvojiti za Gospodina i koje treba predati Gospodinu. To su vaši novci. Ne drugo. Na drugom ćete svijetu od toga uživati blago. Idite bez blaga. Ne nosite sa sobom ni zlata, ni srebra, ni novca za svojim pojasima, niti putne vreće s dvije ili više haljina, ni dvostruku obuću, ni hodočasničkog štapa, a ni oružja. Jer, će vaši apostolski pohodi za sada biti kratki i uoči svake subote opet ćemo se naći, pa ćete moći odložiti znojne haljine bez potrebe da nosite sa sobom promjenu. Ne treba ni štapa, jer je lakši hod i ono što služi na brežuljcima i ravnicama različito je od onoga što služi u pustinjama i na visokim planinama. Nije potrebno ni oružje. Te su stvari dobre za čovjeka koji ne poznaje svetog siromaštva i koji ne zna za božansko oproštenje. Ali, vi nemate blaga da ga štitite i branite od dvostrukih razbojnika. Jedini kojega se treba bojati, jedini razbojnik za vas jest Sotona. A on se pobjeđuje ustrajnošću i molitvom, a ne mačevima i bodežima. Onom koji vas uvrijedi, oprostite. Ako bi vas lišili kabanice dajte i haljinu.

Kad biste ostali baš i goli radi krotkosti i odvojenja od bogatstva, nećete sablazniti anđele Gospodnje, pa ni neizmjernu čistoću Božju, jer bi vaša ljubav odjenula zlatom vaše golo tijelo, a krotkost bi bila vaš ukrašeni pojas, a oproštenje prema lupežu dalo bi vam plašt i krunu kraljevsku. Bili biste zbog toga obučeni bolje od jednog kralja. Ne s propadljivim haljinama nego od nepropadljive tvari…

Ne budite previše zabrinuti za vašu ishranu. Imat ćete uvijek koliko je potrebno za vaše stanje i za vašu službu, jer je radnik dostojan hrane koja će mu se dati. Uvijek. A ako ljudi ne bi providjeli, Bog bi providio svome radniku

Ne budite previše zabrinuti za vašu ishranu. Imat ćete uvijek koliko je potrebno za vaše stanje i za vašu službu, jer je radnik dostojan hrane koja će mu se dati. Uvijek. A ako ljudi ne bi providjeli, Bog bi providio svome radniku. Već sam vam pokazao kako za život i propovijedanje nije nužno imati trbuhe pune od prožderane hrane. To služi nečistim životinjama čija je misija da se ugoje kako bi bile ubijene, da bi se s njima ljudi hranili. Ali, vi trebate jedino odgojiti vaš duh i duh drugih, mudrosnom hranom. A Mudrost prosvjetljuje pamet koja proždrljivošću postaje tupa, a i srce koje se hrani vrhunaravnim stvarima. Vi niste nikad bili tako rječiti kao poslije duhovne osame na brdu. A onda ste jeli samo koliko je bilo nužno da ne umrete. A ipak ste na završetku samotovanja bili jaki i vedri kao nikada. Zar nije istina?

U koji god grad ili mjesto uđete, propitajte se tko bi zaslužio da vas primi. Ne zato što ste Šimun ili Juda ili Bartolomej ili Jakov ili Ivan i tako dalje. Nego, jer ste poslanici Gospodnji. Da ste prije bili ološ, razbojnici, lupeži, javni grješnici, ali sada pokajnici i u mojoj službi, zaslužujete poštovanje, jer ste moji poslanici.

Već sam vam pokazao kako za život i propovijedanje nije nužno imati trbuhe pune od prožderane hrane

Kažem još više. Kažem: ‘Jao vama ako ste samo po izgledu moji poslanici, a unutra ste otpadnici i posotonjeni. Jao vama! Pakao je još premalo za ono što zaslužujete za vaše varanje.’ Ali, ako biste u isto vrijeme bili poslani od Boga u javnost, a u tajnosti bili odbačeni, grješnici, lupeži, razbojnici, ili ako bi u srcima bila sumnja prema vama, pa baš i neka sigurnost, još vam trebaju iskazivati čast i poštovanje, zato što ste moji poslanici. Oko čovječje mora gledati dalje od sredstva i vidjeti poslanje i cilj, gledati Boga i njegovo djelo iznad sredstva, koje je odveć često nedostatno.

Jedino u slučajevima teškog grijeha koji vrijeđa vjeru srdaca, Ja za sada, a zatim, onaj koji Me bude naslijedio, pobrinut će se da se odreže pokvareni ud. Jer, nije dopušteno da se po jednom ‘svećeniku-demonu’ gube duše vjernika. Nikada neće biti dopušteno, da se sakriju rane nastale na apostolskom tijelu, dopustiti da u njemu i dalje žive tjelesa zaražena gangrenom koja sa svojim odvratnim izgledom i sa svojim demonskim smradom udaljuju i truju duše.

Vi ćete se, dakle, raspitati koja je obitelj ispravnijega života, tamo gdje su žene povučene, a ponašanje uredno. I tu ćete ući i ostati dok ne otputujete iz mjesta. Ne oponašajte trutove, koji nakon što su jedan cvijet posisali prelaze na drugi koji je još hranjiviji. Vi, bilo da ste dospjeli među osobe koji imaju udoban ležaj i bogat stol, ili pak ste došli u poniznu obitelj bogatu jedino krepošću, ostanite gdje jeste.

Dajte pri vašem boravku, samo ako vam je moguće to učiniti, prednost siromasima. Da ih ne ponizite, za uspomenu na Mene koji jesam i uvijek ostajem siromah i hvalim se time, a i zato što su siromasi često bolji od bogatih. Naći ćete uvijek pravednih siromaha, dok će se rijetko naći bogataš bez nepravde

Ne tražite nikad ‘bolje’ za tijelo koje propada. Dajte mu, dapače, uvijek ono što je gore, zadržavajući sva prava duhu. I, kažem vam, jer je dobro da tako činite, dajte pri vašem boravku, samo ako vam je moguće to učiniti, prednost siromasima. Da ih ne ponizite, za uspomenu na Mene koji jesam i uvijek ostajem siromah i hvalim se time, a i zato što su siromasi često bolji od bogatih. Naći ćete uvijek pravednih siromaha, dok će se rijetko naći bogataš bez nepravde.

Nemojte se zato ispričavati govoreći: ‘Našao sam dobrotu jedino kod bogatih’, da biste opravdali vašu pomamu za blagostanjem. U času ulaska u kuću pozdravljajte mojim pozdravom, koji je najmiliji što ga imam. Recite: ‘Mir bio s vama’. ‘Mir bio u ovoj kući’, ili pak ‘Mir neka dođe u ovu kuću’. Zaista vi, poslanici Isusa i ‘Dobre (Radosne) Vijesti’, nosite sa sobom mir i vaš dolazak u jedno mjesto znači učiniti da dođe mir u njega. Ako ga je kuća dostojna, mir će doći i ostati u njoj; ako, pak, nije dostojna mir će se vratiti k vama. Zato, nastojte da vi budete miroljubivi da biste imali Boga kao svog Oca. Otac uvijek pomaže. I vi, pomognuti od Boga, činit ćete sve i sve dobro. Može se dogoditi, a sigurno će se dogoditi, da će biti gradova ili kuća koji vas neće primiti i koji neće htjeti slušati vaših riječi, tjerajući vas i ismjehivajući vas ili dapače, goneći vas kamenjem kao dosadne proroke. I u tom slučaju imate biti više nego ikada miroljubivi, ponizni, blagi po načinu života. Jer, će inače srdžba preuzeti maha i vi ćete griješiti sablažnjavajući i povećavajući nevjeru onih koji bi se trebali obratiti.

Ali na izlasku iz grada ili kuće gdje niste bili primljeni, otresite i prašinu s vaše obuće, da se oholost i tvrdokornost onog mjesta ne bi prihvatila ni vaših potplata

Ako, naprotiv, uvredu što ste protjerani, izrugani, gonjeni primite mirno, vi ćete obraćati s najboljom propovijedi: šutljivom propovijedi istinske kreposti. Susrest ćete jednog dana na vašem putu sadašnje neprijatelje i reći će vam: ‘Tražili smo vas jer vaš način postupanja nas je uvjerio o Istini koju propovijedate. Hoćete li nam oprostiti i primiti nas za učenike? Jer, vas nismo poznavali, ali sada vas poznajemo kao svete. Zato ako ste sveti morate bili poslanici jednog sveca i mi sada vjerujemo u Njega’. Ali, na izlasku iz grada ili kuće gdje niste bili primljeni, otresite i prašinu s vaše obuće, da se oholost i tvrdokornost onog mjesta ne bi prihvatila ni vaših potplata. Uistinu vam kažem: ‘Na dan suda Sodoma i Gomora bit će manje strogo suđena od onoga grada’.

Evo, Ja vas šaljem kao ovce među vukove. Budite, dakle, razboriti kao zmije, a bezazleni kao golubovi. Jer, vi znadete kako svijet, koji je zaista više sastavljen od vukova nego od ovaca, postupa sa Mnom koji sam Krist. Ja se mogu obraniti svojom moću i branit ću se dok ne dođe čas privremene pobjede svijeta. Ali, vi nemate te moći, pa vam je potrebna veća razboritost i bezazlenost. Veća opreznost zato, da izbjegnete za sada tamnice i bičevanja. Uistinu vi, za sada, uza sve vaše izjave da ćete dati i krv za Mene, ne podnosite čak ni prezirnog ili srditog pogleda. Ali, će doći vrijeme kada ćete biti jaki poput heroja protiv svih progonstava, jači od heroja, heroizmom ovome svijetu neshvatljivim, neprotumačivim, kojeg će nazivati ‘ludošću’. Ne, neće to biti ludost! Bit će to poistovjećenje i združenje sile ljubavi čovjeka s Čovjekom-Bogom i vi ćete znati činiti ono što sam Ja već bio činio. Da shvatite ovaj heroizam potrebno će biti gledati ga, proučavati ga i prosuđivati ga sa nadzemaljskih stanovišta. Jer, to je nadnaravna stvar koja nadilazi sva ograničenja ljudske naravi. Kraljevi, kraljevi duha bit će moji heroji, na vijeke kraljevi i heroji…

Osuđivat će vas za velik grijeh pred očima svijeta, da ste sluge Božje, službenici i čuvari Dobra, učitelji kreposti. I zato što ste to, bičevat će vas, na tisuće načina kažnjavati, pa čak i ubijati

U to vrijeme zatvarat će vas i stavljati na vas ruke, odvlačit će vas pred sudove, pred upravitelje i kraljeve da vam se sudi i osuđivat će vas za velik grijeh pred očima svijeta, da ste sluge Božje, službenici i čuvari Dobra, učitelji kreposti. I zato što ste to, bičevat će vas, na tisuće načina kažnjavati, pa čak i ubijati. I vi ćete pružiti svjedočanstvo za Mene pred Kraljevima, upraviteljima, narodima i ispovijedat ćete s krvlju da ljubite Krista, Pravoga Sina od Pravoga Boga.

Kad budete u njihovim rukama ne brinite se što ćete odgovarati i što ćete govoriti. Nemojte imati druge muke do ove: da žalite suce i tužitelje, koje je Sotona toliko zaveo da ih je učinio slijepima za Istinu. Onog časa bit će vam dano što ćete govoriti. Otac vaš stavit će vam na usta prave riječi, jer onda nećete biti vi koji ćete govoriti da biste obratili na Vjeru i ispovjedili Istinu, nego će Duh Oca vašega govoriti u vama. Tada će brat brata predavati u smrt i otac sina, sinovi će ustajati na roditelje i činit će da umru. Ne, ne plašite se i nemojte se sablažnjavati.

Odgovorite mi! Što je za vas veći zločin… ubiti oca, brata, sina, ili Boga samoga?«

»Boga se ne može ubiti«, kaže kao sam sebi Juda Iškariot.

»Istina je. Bog je Duh kojega se ne može dohvatiti«, potvrđuje Bartolomej.

I drugi, iako šute, isto misle.

»Ja sam Bog i Tijelo sam«, mirno reče Isus.

»Nitko ne misli da Te ubije«, odvraća Iškariot.

»Molim vas: odgovorite na moje pitanje.«

»Jasno, teža je stvar ubiti Boga! Razumije se!«

U životu moje Crkve ponovit će se svi događaji mojega života kao čovjeka. Baš svi. Od tajne utjelovljenja njegovog oblikovanja u poniznosti prvih godina, do uznemirivanja i zasjeda silnika, do nužnosti bježanja da se nastavi živjeti…

»Dakle: Čovjek će ubiti Boga, u Tijelu Čovjeka-Boga i u duši ubojica Čovjeka-Boga. Kao što će se, dakle, doći do tog zločina, a bez užasavanja u onome koji ga izvršuje, jednako će tako doći i do zločina oca, braće, sinova… protiv sinova, braće i otaca. Svi će vas mrziti radi Imena Mojega. Ali, koji bude ustrajao do kraja taj će se spasiti. I kad vas budu progonili u jednom gradu, bježite u drugi. Ne radi kukavičluka, nego da dadete vremena novorođenoj Crkvi Kristovoj da dođe do dobi, ne više slabog i nesposobnog dojenčeta, nego do zrelije dobi u kojoj će biti sposobna prkositi životu i smrti, ne bojeći se Smrti. Oni koje Duh bude savjetovao da bježe neka bježe. Kao što sam Ja pobjegao kad sam bio dijete. Uistinu, u životu moje Crkve ponovit će se svi događaji mojega života kao čovjeka. Baš svi. Od tajne utjelovljenja njegovog oblikovanja u poniznosti prvih godina, do uznemirivanja i zasjeda silnika, do nužnosti bježanja da se nastavi živjeti, od siromaštva i neumornog rada, sve do mnogih drugih stvari što ih sada Ja proživljavam, koje ću i dalje trpjeti, prije nego dođem do vječne pobjede. Oni, pak, koje Duh bude savjetovao da ostanu neka ostanu. Jer, ako i padnu ubijeni, živjet će i bit će korisni Crkvi. Jer, uvijek je dobro ono što Duh Božji savjetuje. Zaista vam kažem, da nećete uspjeti ni vi, ni oni, koji će vas naslijediti proći kroz putove i gradove Izraelske prije nego dođe Sin Čovječji. Jer, će Izrael, radi jednog svog strahovitog grijeha, biti raspršen kao pljeva zahvaćena vihorom i rasijan po svoj zemlji; i slijedit će stoljeća i tisućljeća, jedno tisućljeće, zatim, još jedno i nešto preko toga, prije nego li nanovo bude sabran na gumnu ‘Areune Jebuzejca’. Svaki put kada to bude pokušao, prije određenog časa, bit će iznova zahvaćen od vihora i raspršen, jer će Izrael morati oplakivati svoj grijeh za toliko stoljeća koliko kapljica bude iskapalo iz žila Janjeta Božjeg žrtvovanog za grijeha svijeta. I moja će Crkva, koja će biti udarena od Izraela u Meni i u mojim apostolima i učenicima, trebati, također, rastvoriti majčinske ruke i nastojati sabrati Izraela pod svoj plašt, kao što kvočka čini s raspršenim pilićima. Kada Izrael bude sav pod plaštem Crkve Kristove, tada ću Ja doći. Ali, to su buduće stvari. Govorimo o neposrednima.«

»Ali, osam desetina svijeta neće htjeti shvatiti. Samo će manjine biti voljne znati sve da bi slijedili sve što je moja Nauka. Nije važno…

»Sjetite se da učenik nije veći od Učitelja, niti sluga veći od Gospodara. Zato je dosta učeniku da bude kao Učitelj i to je već nezaslužena čast; i sluzi da bude kao Gospodar, i to je već nadnaravna dobrota dopustiti vam da to bude. Ako su Gospodara kuće prozvali Belzebubom, kako li neće prozvati njegove sluge? I hoće li se sluge moći buniti ako se Gospodar ne buni, ne mrzi i ne proklinje, nego miran u svojoj pravednosti nastavlja svoje djelo, odlažući sud za drugo vrijeme, kada, nakon što je sve pokušao da ih uvjeri, bude vidio u njima tvrdokornost u Zlu? Ne. Neće sluge moći učiniti ono što ne čini Gospodar, nego ga radije oponašati, misleći da su oni grešni dok je On bio bez grijeha. Ne bojte se, dakle, onih koji vas budu nazivali ‘đavolima’. Istina će jednog dana biti poznata i onda će se vidjeti tko je bio ‘đavao’. Vi li ili oni? Nema ništa skrivenoga što se neće otkriti i ništa tajnog što se neće doznati. Ono što vam Ja sada govorim u tami i u tajnosti, jer svijet nije dostojan znati sve riječi od Riječi, nije još dostojan ovoga, niti je sada vrijeme da se to govori nedostojnima, vi, kada bude došlo vrijeme da sve mora biti poznato, recite na svjetlosti, s visine krovova vičite ono što vam Ja sada šapućem više duši nego uhu. Jer, će onda svijet biti kršten Krvlju, a Sotona će protiv sebe imati jedan barjak po kojemu će svijet moći, ako bude htio, shvatiti tajne Božje, dok Sotona neće moći naškoditi do samo onomu koji želi ujed Sotonin i koji ga više voli od mog poljupca. Ali, osam desetina svijeta neće htjeti shvatiti. Samo će manjine biti voljne znati sve da bi slijedili sve što je moja Nauka. Nije važno. Kao što se ne mogu odijeliti ove dvije svete desetine od nepravedne mase, propovijedajte i s krovova moju Nauku, propovijedajte s vrha planina, na beskrajnim morima, u utrobi zemlje. Pa, ako je i ljudi ne poslušaju, pobrat će božanske riječi ptice i vjetrovi, ribe i valovi i sačuvat će im jeku utroba zemlje da je preda unutrašnjim izvorima, mineralima, metalima i svi će se nad njom veseliti, jer su i oni stvoreni od Boga da budu podnožje Mojim nogama i radost mome srcu.«

»Ja ću onoga koji Mene bude priznao pred ljudima priznati pred Ocem svojim koji je na Nebesima. Ali, tko se Mene odreče pred ljudima odreći ću se i Ja njega pred Ocem svojim. Priznati ovdje znači slijediti i vršiti; odreći se znači napustiti moj put radi kukavičluka, radi trostruke požude, ili radi kukavne računice«

Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali ne mogu ubiti duše, nego se bojte samo onoga koji može poslati u propast vašu dušu i opet je, na Posljednjem Sudu, spojiti s uskrsnulim tijelom, da ih baci u oganj Pakla. Ne bojte se. Ne prodaju li se dva vrapca za novčić. Pa, ipak, ako Otac to ne dopusti, neće nijedan od njih pasti uza sve zasjede čovjekove. Ne bojte se, dakle. Otac zna za vas. (On vas poznaje) Poznat Mu je broj vlasi na vašoj glavi. Vi ste više od mnogo vrabaca. I Ja vam kažem, da ću onoga koji Mene bude priznao pred ljudima i Ja njega priznati pred Ocem svojim koji je na Nebesima. Ali, tko se Mene odreče pred ljudima odreći ću se i Ja njega pred Ocem svojim. Priznati ovdje znači slijediti i vršiti; odreći se znači napustiti moj put radi kukavičluka, radi trostruke požude, ili radi kukavne računice, radi ljudske naklonosti prema jednome od vaših, koji se Meni protive. Jer će biti toga. Nemojte misliti da sam Ja došao uspostaviti slogu na zemlji i radi zemlje. Moj je Mir veći od proračunatog mira radi svakidašnjeg ‘laviranja’ (političke diplomacije) (vještog izbjegavanja određene odluke). Nisam došao donijeti mir nego mač. Mač koji siječe lijane koje zadržavaju u blatu i da otvorim putove za nadnaravne letove. Zato, Ja sam došao da odijelim sina od oca, kćerku od matere, nevjestu od svekrve. Jer, Ja sam onaj koji vlada i ima svako pravo nad svojim podložnicima. Jer, nije nitko veći od Mene u pravima nad privrženošću. Jer, u Meni će se usredotočiti (spojiti, susresti) sve ljubavi sublimirajući se; i Ja sam Otac, Majka, Muž, Brat, Prijatelj i kao takav vas ljubim i kao takav trebam biti ljubljen. I kada kažem: ‘Hoću’, nikakva veza ne može odoljeti i stvorenje je moje. Ja sam ga s Ocem stvorio. Ja ga sam spasavam, Ja imam pravo i posjedovati ga. Uistinu neprijatelji su čovjeku, pored đavola, ljudi; a neprijatelji novoga čovjeka, kršćanina, bit će ukućani sa svojim jadikovkama, prijetnjama ili molbama. Koji, pak, odsad bude ljubio oca i majku više nego Mene nije Mene dostojan; tko ljubi sina ili kćer više nego Mene nije Mene dostojan. Tko ne uzimlje svog svagdašnjeg križa, u potpunosti, koji se sastoji od predanosti, odricanja, poslušnosti, heroizama, bolova, bolesti žalosti, od svega onog što očituje volju Božju ili jednu kušnju čovjekovu, pa me s tim križem ne slijedi, nije Mene dostojan. Tko drži više do svog zemaljskog života od onog duhovnog izgubit će pravi Život. Tko bude izgubio svoj zemaljski život iz ljubavi prema Meni, naći će vječni i blaženi život. Tko vas prima Mene prima. Tko prima Mene prima Onoga koji Me je poslao.

»Onomu koji bude dao samo čašu čiste vode jednome od mojih slugu, pa bio on i najmanji, a sluge su Isusove svi koji Ga propovijedaju svetim životom, a mogu to biti kraljevi kao i prosjaci, mudraci kao i oni koji ne znaju ništa, starci kao i djeca»

Tko prima proroka kao proroka primit će nagradu u razmjeru s ljubavi koju je iskazao proroku; tko primi pravednika u koliko je pravednik primit će nagradu primjerenu pravedniku. I to stoga, što onaj koji u proroku prepoznaje proroka znak je da je i on prorok, ili pak vrlo svet, jer ga Duh Božji drži u rukama; a tko bude priznao pravednika kao pravednika pokazuje da je i on sam pravednik, jer slične se duše prepoznaju. Svakome će, dakle, biti dano po pravici. (Božjoj pravdi) Onomu koji bude dao samo čašu čiste vode jednome od mojih slugu, pa bio on i najmanji, a sluge su Isusove svi koji Ga propovijedaju svetim životom, a mogu to biti kraljevi kao i prosjaci, mudraci kao i oni koji ne znaju ništa, starci kao i djeca, jer sve dobi i svi staleži mogu biti moji učenici, tko bude dao jednom mojem učeniku samo čašu vode u moje ime i jer je moj učenik, zaista vam kažem, da mu neće propasti njegova nagrada. Rekao sam. Sada molimo, a zatim ćemo poći kući.

U zoru ćete otputovati i to ovako: Šimun Jonin s Ivanom, Šimun Zelot s Judom Iškariotom, Andrija s Matejem, Jakov Alfejev s Tomom, Filip s Jakovom Zebedejevim, Juda moj brat s Bartolomejem. Ovog tjedna ovako. Zatim, ću dati novi raspored. Molimo.«

I mole naglas…

Ulomak iz knjige Marije Valtorta, „Evanđelje kako mi je bilo objavljeno”. Izvor: Marija Valtorta, „Spjev o Bogočovjeku“; Book.hr