Sv. Maravillas od Isusa

Otac joj je bio poznata i utjecajna osoba

Prije mjesec dana izdana je knjiga „Ako mu ti dopustiš…“ – životopis svete Maravillas od Isusa, jedne od najvećih bosonogih karmelićanki i mističarki XX. stoljeća. Knjigu su napisale anonimne autorice, njezine kćeri – bosonoge karmelićanke, na temelju brojnih dokumenata, izvještaja, dnevnika i njezinih pisama. Djelo je prevedeno na brojne jezike, a predgovor hrvatskom izdanju napisao je španjolski kardinal Rouco Varela, madridski nadbiskup u miru i dugogodišnji predsjednik Španjolske biskupske konferencije.

Sveta Maravillas od Isusa odrasla je u čestitoj i posvećenoj katoličkoj obitelji. Otac joj je bio poznata i utjecajna osoba, državni ministar za razvoj, kasnije španjolski veleposlanik pri Svetoj Stolici. Primila je kršćanski odgoj, bila je pronicljiva, usmjerena na dobro i otvorena Božjoj milosti. Još od malena zavjetovala se je na čistoću i odlučila predati život Bogu. Čitajući tekstove sv. Terezije od Isusa i sv. Ivana od Križa, uvjerila se je da je Karmel sav Marijin i odlučila se za život u Karmelu iz ljubavi prema Kristu, Gospi, ali i za spasenje duša.

Gospodin joj je u srce usadio želju i nadahnuće da u neposrednoj blizini spomenika Srcu Isusovu podigne…

Maria Maravillas otišla je u red bosonogih karmelićanki 1919. godine, kada ulazi u Karmel u Escorialu gdje joj Gospodin u srce stavlja želju i nadahnuće da u neposrednoj blizini spomenika Srcu Isusovu podigne Karmel u kojem bi redovnice pratile Svemogućeg u njegovoj samoći, i kako bi tu molile za spas Španjolske i svih ljudi.

Vječne zavjete položila je 30. svibnja 1924. godine, kao tridesetdvogodišnja časna sestra Maravillas od Isusa. Toga se je dana doživotno zavjetovala na poslušnost, čistoću i siromaštvo. To je predanje donijelo toliko dobra ne samo bosonogim karmelićankama nego i Crkvi općenito. No sveta Maravillas uvijek je bila ponizna, ne ističući pritom nikakve vlastite zasluge. Na dan svojih vječnih zavjeta tražila je od milosrdnog Srca punog ljubavi da, unatoč svoj njezinoj bijedi (kako je sebe nazivala), učini da Karmel u Cerro de los Angelesu bude takav kakvim ga On želi te da se tadašnje i buduće redovnice tog Karmela sjedine u Njegovoj svetoj ljubavi kako bi mogle postići tu milost za sve duše. Govoreći za sebe da je „ništa“ te da time ništa ne može ni ponuditi Kristu, obećala je Njegovu milosrđu čitavu sebe.

Tu ljubav prema Gospodinu ona i njezine sestre karmelićanke iskazale su već za vrijeme Španjolskog građanskog rata kad su trebale napustiti spomenuti Karmel. Kad je 1936. izbio rat, karmelićanke su otjerane iz samostana te su odvedene u Madrid gdje su živjele u velikoj oskudici i opasnostima, dok su ujedno održavale Pravilo, Konstitucije te ispovijedale vjeru pred neprijateljima i progoniteljima koji su ih neprestano pretraživali i prijetili im. Godine 1939. vratile su se u uništen samostan, gdje su obnavljale zidove i redovnički život, a Maravillas tada nastavlja s novim osnutcima. Za života je osnovala 11 Karmela, ne samo u Španjolskoj nego i na drugim kontinentima (Indija).

Njezine su posljednje riječi bile…

Odlikovala se brojnim vrlinama, a nadasve poniznošću, milosrđem, pouzdanjem u Božju providnost, spremnošću na žrtvu i odricanje. Bila je vjerna Konstitucijama svete Terezije, a kao poglavarica – odlučna, razborita, dobra i blaga. Iznad svega voljela je svoje kćeri poput majke, a one su joj istom ljubavlju uzvraćale. Umrla je 11. prosinca 1974. u osamdesettrećoj godini života, okružena sestrama u svojoj ćeliji u Karmelu Aldehuela u Madridu. Njezine su posljednje riječi bile: „O, kakva je radost umrijeti kao karmelićanka!“

Blaženom (1998.) i svetom (2003.) proglasio ju je sv. Ivan Pavao II., zbog svetosti njezina mističnog i pokorničkog  života prožetog brojnim djelima milosrđa. Danas joj se vjernici diljem svijeta utječu i traže njezin zagovor kod Gospodina. Svjedočanstva o uslišanim molitvama, ali i nešto više o životu sv. Maravillas možete pročitati ovdje.

Book.hr