Foto: Pixabay
Program je nazvan Spolna orijentacija i rodna identifikacija (eng. kratica glasi SOGI), a provodi se u svim javnim kanadskim školama te promiče homoseksualni način života i ideju da je spol fleksibilan. Drugim riječima, vaš spol ne ovisi o onome s čim ste rođeni, već onome kako se trenutno osjećate. Jedna je učiteljica rekla u razredu: „Ima ljudi koji su dječaci, ima ljudi koji su djevojčice, ali ima i onih čiji je spol neodređen i imaju malo od obojega ili pak nijedno od dvojega.“
Nastava nudi knjige koje govore o tzv. transseksualnoj djeci. Jedna od njih naslovljena je 10 00 haljina. Također uključuje i pjesme poput The Rainbow Song, u kojoj jedan stih glasi: „Spol ne određuje naše odluke. Neki dječaci vole haljine, a neke djevojčice vole loviti zmije.“ SOGI je prvo započeo u Britanskoj Kolumbiji 2016. godine, a danas se primjenjuje u cijeloj Kanadi.
„Zanima me tko odlučuje što je u redu da naša djeca uče?“ pita se Laura-Lynn Tyler Thompson, vodeća protivnica SOGI-ija. Ona drži inspirativne govore i piše knjige i članke u kojima otkriva da provoditelji SOGI-ja već u vrtiću govore djeci da mogu promijeniti svoj spol. „Već vidimo posljedice toga. Neka djeca reagiraju veoma emotivno i u strahu postavljaju pitanja hoće li se najednom u sebi suočiti s osjećajem da su dragog spola“, kaže Tyler Thompson.
Zlostavljanje djece?
Kari Simpson, iz udruge „Culture Guard“, još jedna od glasnih protivnica, drži taj kurikul ničim drugim doli zlostavljanjem djece. „Sve one kvalitete koje rese djevojčice i žene u biti se nazivaju lošima, a ono što čini dječake dječacima, oduzima im se, tako da se potreba mladića da budu zaštitnici proglašava u osnovi zlobnom“, kaže Simpson.
No Morgane Oger, „transseksualka“ i podupirateljica SOGI-ja, tvrdi da se radi o prihvaćanju, a ne o indoktrinaciji. „Zamisao je da se djeci pokaže da ima homoseksualne i transseksualne djece, kao i transseksualnih i homoseksualnih roditelja u našem društvu i da su svi voljeni i željeni – napokon, to govori i Povelja o ljudskim pravima, da je uloga škola da nauče da treba poštovati zakone, zar ne?“ Kari Simpson se s tim ne slaže, navodeći da je pravi cilj SOGI-ja: „Promijeniti našu kulturu iz hetero normativnog društva u nešto gdje sve prolazi, bez ograničenja, bez vrijednosti i bez morala. To je po sebi i u sebi hedonistički kult.“
Kakva prava imaju roditelji?
Kad joj se postavi pitanje o pravima roditelja, Oger odgovara: „Istina je da su u Kanadi roditeljska prava ograničena i naglašena su dječja prava, tako da dijete ima pravo biti zaštićeno od roditelja koji se neodgovorno ponašaju.“ Kanada je poznata kao homoseksualcima najsklonija zemlja na svijetu, u kojoj mnogi veliki gradovi imaju naselja za homoseksualce. Najbolji primjer za to je Vancouver, u kojem su sva križanja u duginim bojama, a dugine zastave lepršaju gotovo na svakoj uličnoj svjetiljci.
Većina homoseksualaca podupire SOGI i ograničavanje roditeljskih prava. Jedan od njih, Dave Davey Decarlo, smatra: „Promjena koju vidimo jest da roditelji nekada, kao i djeca, reagiraju sasvim OK. No nekad je problem stajalište roditelja i zato je važno odgajati djecu na tom području.“
„To je strašno, to je tako strašno“, kaže Kevin Cavanaugh, pastor crkve u Cedar Groveu, u Surreyju. Kao dugogodišnji pastor u Vancouveru, Kevin Cavanaugh kaže da je to sve puno ozbiljnije nego što kanadski kršćani misle. „Naš problem nisu učitelji, nastavnici, odgajatelji. Radi se o nebeskoj bitci i Sotona nastoji uništiti ljudske duše“, kaže pastor Cavanaugh.
„Sotona je nasrnuo na našu djecu“
Cavanaugh kaže da Sotona napada one najranjivije – djecu. „Jedna je djevojčica došla kući iz škole zaplakana jer joj je učiteljica rekla da se igra s nekim igračkama u razredu koje su po sebi muške prirode, što najvjerojatnije znači da je ona dječak u ženskom tijelu“, ispričao je Cavanaugh. „Plakala je i vikala: ‘Mama, mama – ne želim biti dječak.’ Majka je sljedeći dan otišla u školu i bez imalo tolerancije i razumijevanja bila izvrijeđana i nazvana homofobom i bigotom“, nastavlja pastor. „Ono što je najveći problem jest to da, ako se to nastavi u više naraštaja, još nekoliko godina, postavit će se pitanje jesu li kršćanski roditelji podobni za odgajanje svoje djece. Upravo će se to dogoditi ako se sada ne odupremo.“
Imajući to na umu, Tyler Thompson, Simpson i pastor Cavanaugh šire svoju poruku u medijima i na javnim okupljanjima. Ali odgovor protivnih skupina bio je žestok.
„Uslijedili su mržnja i bijes, pa i tjelesni napadi na nas, iako smo svim protivnicima i napadačima uvijek govorili da ih volimo, da im ne želimo oduzeti prava i slobode da sami odabiru kako će živjeti. ‘Volimo vas, ali se s vama ne slažemo.’ No njihov odgovor bila je mržnja. Nazvali su me Hitlerom i homofobom“, rekla je Tyler Thompson. „Nemamo vjersku slobodu kakvu smo mislili da imamo i sad su naša djeca indoktrinirana nečime u što ne vjerujemo kao kršćani“, kaže ona.
Bitka je Gospodinova
Pastor Cavanaugh vjeruje da je ovo trenutak vremena opisan u Drugoj knjizi ljetopisa 20. Naime taj biblijski odlomak kaže kako se je Jošafat uplašio neprijatelja te oglasi post, tražeći od Boga da spasi Judejce. No Bog mu odgovori, tješeći ga: „Ne bojte se i ne plašite se toga velikog mnoštva, jer ovo nije vaš rat, nego Božji“, citira Cavanaugh.
Rat između agresivne homoseksualne agende i kršćanske zajednice u Kanadi nije ni blizu završetka, a mnogi kršćanski vođe smatraju da bi to mogao biti razlog da uspavana Crkva ustane i progovori. „Susrećemo se s pastorima i vidimo suze u njihovim očima – i Crkva se sprema za borbu za našu djecu“, kaže Tyler Thompson.
