Foto: Pixabay

Malahijino se proročanstvo od najranijih kršćanskih vremena smatralo jasnim predviđanjem misne žrtve. Prorok započinje korenjem izraelskih svećenika zbog zanemarivanja Božjih zapovijedi po pitanju štovanja božanstava jer su prinosili nečiste i manjkave darove na žrtveni oltar.

Bog je preko prorokovih usta izjavio kako više neće blago gledati na te žrtve i objavljuje kako dolazi vrijeme kad će se umjesto tih manjkavih žrtava koje se prinose samo u Jeruzalemu, neprestano i svugdje prinositi čiste žrtve u njegovo ime:

„Jer od istoka do zapada veliko je ime moje među narodima, i na svakom mjestu prinosi se kad i žrtva čista Imenu mojemu, jer veliko je Ime moje među narodima – govori Jahve nad Vojskama“ (Mal 1,11).

Ta čista žrtva koja će se prinositi svugdje među narodima očito je različita od židovskih žrtava koje su se mogle prinositi samo u jeruzalemskom hramu, ali su prestale postojati nakon uništenja hrama 70. godine. Prorok stoga najavljuje skoro ukinuće starih obreda i ustanovljenje nove i univerzalne žrtve.

Od apostolskih vremena crkveni pisci jednoglasno tumače kako Malahijine riječi govore o misnoj žrtvi. Tridentski koncil vjerodostojno potvrđuje to tumačenje dekretom o misnoj žrtvi: „I to [misa] je naime ona čista žrtva, koja se ne može onečistiti nikakvom nedostojnošću ni zloćom onih koji je prinose, čista žrtva koju je Gospodin prorekao po Malahiji, da će se prinositi njegovu imenu, koje će u budućnosti biti veliko među narodima.“

Iz nove knjige „Presveta euharistija”, oca Thomasa J. McGoverna, koja izlazi uskoro!