Naviještanje Radosne vijesti duboko je u srcu svakog vjernika; to je nastojanje, poziv, prijeka potreba ukorijenjena u našoj vjeri. Jao nama ako ne evangeliziramo, znajući da je prva i najvažnija riječ upravo naš život. Kršćani čovječanstvu doprinose besplatno, konkretnim djelima, i šire poruku da smo Kristovi kako bismo stigli do svih onih koji trpe bol, siromaštvo i nepravdu. Kad smo pozvali prvih sedam mladih misionara u Liberiju, u Afriku, poučila sam ih da sve gledaju očima djeteta, s čuđenjem i divljenjem.

Čudo života

Trebamo se diviti! To znači ne gledati život očima straha, misleći: „Tko zna što će mi se sada dogoditi!”, nego očima povjerenja. Djeca su takva: gledaju život ispunjena nadom, otvorena srca puna povjerenja. Prvih dana naše afričke misije, kad smo se, pješačeći, često premještali iz jednog mjesta u drugo prolazeći kroza sela, upravo su se djeca prva približila našim momcima, gledajući ih s čuđenjem i pokazujući na njih.

Gurkali su jedan drugoga govoreći: „white man, white man!”, „bijeli čovjek, bijeli čovjek!”. Zatim su se neka od njih polako, pobijedivši strah, približila, ispružila ruku da bi dodirnula ruke naših mladih misionara… A onda su se, sutradan, već približila da „daju peticu”. Naučimo prihvatiti ono što nam život pruža, u želji da otkrijemo ono što Bog priprema za nas, svaki dan. To je vjera, to je ono što naviještamo, što svjedočimo i dajemo našem često tužnu i razočaranu svijetu. Čovjek, kad vjeruje, kad s čuđenjem prihvaća čudo života, daje mjesta dobroti u svom srcu. A kad je netko dobar, pokazuje i otkriva Božje lice, bio on toga svjestan ili ne. Dobrota je Božje sjeme usađeno duboko u nama. A dobrota dotiče srca. Može netko biti i neprijatelj, može biti i daleko, ali ako ti je srce dobro, svi to prepoznaju.

Svjedočanstvo ljubavi i dobrote

Mnogi, u misijama, pitaju naše momke: „Pa tko ste? Što radite ovdje? Koliko vam plaćaju?” Kad odgovore: „Ništa, ovdje smo da s vama podijelimo svoj život, bez plaće”, često nam ne vjeruju! Ne vjeruju da ima mladih koji odlaze iz „bogatih” zemalja, iako nisu svećenici ili časne sestre, i dolaze u Afriku, u Južnu Ameriku, bez naknade, da bi činili dobro, da bi živjeli dobrotu srca. Pa ipak mogu vam posvjedočiti da već godinama, diveći se, gledam čudo: vidim momke i djevojke, koji su bili mrtvi, a sada su uskrsnuli, i koji su sposobni za djela ljubavi, iskrene dobrote, za vjerno i besplatno služenje. Sposobni su otkupiti svoj život pokazujući da u susretu s Bogom u čovjeku nastaje i iz njegova srca izlazi najbolji dio koji prebiva u nama: dobrota.

Razmatrajući Isusovo rođenje koje dolazi, u nama se ponovno rađa nada: Božja dobrota dolazi da bi se nastanila u našem čovještvu, u našim srcima, koja tako postaju sposobna za iskrena djela ljubavi.

Majka Elvira

Izvor: Facebook stranica „Majka Elvira”

Priredila Gabriela Jurković; Book.hr