Osobni razvoj

VRATI SE...

Majčinsko lice Boga: kako izgleda milosrdni Otac? Nedavno sam sjela na kavu s prijateljicom koju je malo jače pritisnuo teret križa. Svako malo tijekom naše kave oči bi joj se napunile suzama. … U jednom trenutku, pritisnuta stvarnošću i teškoćom situacije u kojoj se našla, očiju punih suza, jednostavno mi je rekla…

Majčinsko lice Boga. Kako izgleda milosrdni Otac?

Nikad, do nedavno, nisam razmišljala o tome kako bi fizički izgledalo Božje lice… U danima djetinjstva nekako samo sliku Boga uspoređivala s karakteristikama moga zemaljskog oca. Kako je vrijeme odmicalo, kako sam rasla u vjeri, shvaćala sam koliko je lice Nebeskog tate slično, ali i različito od lica mog zemaljskog tate.


„Bože, pa to si Tiˮ

Nedavno sam sjela na kavu s prijateljicom koju je malo jače pritisnuo teret križa. Svako malo tijekom naše kave oči bi joj se napunile suzama. Boljela me njezina tuga, ali i moja bespomoćnost. Nisam znala što me sve čeka na toj kavi i što ću sve imati prilike čuti…

U jednom trenutku, pritisnuta stvarnošću i teškoćom situacije u kojoj se našla, očiju punih suza, jednostavno mi je rekla: „Znaš, to su moji sinovi. Bez obzira na to kako se ponašali prema meni, i što god loše napravili – uvijek će biti moji sinovi. To je jednostavno tako. Ma što god napravili, uvijek ću ih voljeti.ˮ

U njenim očima tuga i bol, na licu muka, a meni kroz glavu prostruji misao: „Bože, pa to si Ti. Tako ti gledaš na svakoga od nas kad odlutamo. Naše te gubljenje i lutanje boli, ali i dalje nas voliš.ˮ

Neshvatljivo… Odmah mi se pred očima stvorila Rembrandtova slika „Povratak izgubljenog sinaˮ… Sjetila sam se tada i svoje nekadašnje udaljenosti od Boga i njegove strpljivosti sa mnom. Tada, na toj kavi, na licu moje prijateljice prepoznala sam majčinske crte lica milosrdnog Boga.

Majčinsko lice Boga. Kako izgleda milosrdni Otac?

Rembrandt, Povratak izgubljenog sina

 

Tek kad dođemo k sebi, spremni smo doći k Njemu

Što mu sve napravimo, kako se sve ponašamo, koliko smo samo uvjereni u svoju savršenost i nepogrješivost, koliko smo uvjereni da možemo i da sve znamo sami, sami sebe pravimo bogom… A On? Ne viče, ne jadikuje. Ne, On čeka i pati i iščekuje naš povratak. Svemogući Bog pati. Učinio se krhkim zbog silne ljubavi koju osjeća prema svakome od nas. Ne pita ništa, samo strpljivo čeka da dođemo k sebi.

Jer tek kad dođemo k sebi, spremni smo doći k Njemu. Uvjereni smo da ćemo živjeti sto godina, i da će biti dovoljno da se na smrtnoj postelji sjetimo Gospodina. Zar On to doista zaslužuje? Zaslužuje li da cijeli život živim bez njega, a onda se zadnjih pet minuta sjetim da nakon ovog života ipak možda negdje postoji Netko?

Milosrdni jer smo zadobili milosrđe

Urazumimo se, probudimo se i dopustimo Ljubavi da ispuni naša srca kako bismo mogli dostojno živjeti poziva na koji smo pozvani – biti djeca Božja, biti prinčevi i princeze jer nam je Otac Kralj kraljeva. To znači da smo pozvani angažirati se, biti milosrdni jer smo zadobili milosrđe.

Neka nas u tome ohrabre misli sv. Grgura Nazijanskog: „Zadobijmo blagoslov… Pokušajmo biti dobronamjerni. Neka ni noć ne obustavi tvoju dužnost činiti milosrđe. Ne reci: vratit ću se i sutra ti pomoći. Nijedan trenutak neka se ne ispriječi između tvoje namjere i dobročinstva. Dobročinstvo, u biti, ne dopušta odgode.ˮ (Govor 14,38.40)

Autorica: Anika Sačić; Book.hr

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

  • 86
  •  
  •  
  •  
  •  
Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Klub prijatelja
Na vrh