Svjedočanstva

PRIČA IZ ŽIVOTA SLOVENSKE MISTIČARKE

Magdalena i krvavi siromah Moleći sam ugledala kako odozgor dolazi krvavi siromah. Mislila sam si: 'Bog zna tko je taj čovjek.' Stajao je nedaleko do mene, pokazujući mi raspete ruke. Gledao je malo gore, malo u mene.

Magdalena i krvavi siromah

Foto: Shutterstock

 

1848.

Krajem kolovoza i početkom rujna 1848., Magdalena je padala u zanos nakon večernjeg Angelusa. U duhu bi se našla pri nekom samotnom grmu, koji je bio u blizini šume. Magdalena pripovijeda:

Odlučila sam ostati kod grma jer nisam vidjela ništa drugo. Ondje sam sjedila i plakala. Budući da mi to nije nimalo pomagalo, počela sam moliti. Moleći sam ugledala kako odozgor dolazi krvavi siromah…

„Na putu do grma i kod njega, trpjela sam takvu žeđ da bih ju najradije utažila vodom iz bare. U toj sam žeđi molila vodu i donijeli bi mi ju u postelju, kako su mi pričali, ali ja ju nisam ni vidjela, a kamoli pila, jer nisam bila u duhu ondje, nego ovdje. S obzirom na to da sam bila sama u tom posve tuđem i tamnom kraju, zvala sam svoje družice: ‘Djevojke, gdje ste?’ Budući da ih nisam ni vidjela ni čula, pomislila sam da su me svi napustili. Odlučila sam ostati kod grma jer nisam vidjela ništa drugo. Ondje sam sjedila i plakala. Budući da mi to nije nimalo pomagalo, počela sam moliti. Moleći sam ugledala kako odozgor dolazi krvavi siromah. Mislila sam si: ‘Bog zna tko je taj čovjek.’ Stajao je nedaleko do mene, pokazujući mi raspete ruke. Gledao je malo gore, malo u mene. Mahnuo mi je desenom rukom, ali nije rekao ni riječi. Krvavi siromah bio je prilično velik i ljubazno me gledao. Bio je krvav po cijelom tijelu, ne samo po glavi, rukama i nogama, a njegove su rane bile veoma velike. Za kojih 15 minuta krvavi siromah uzdignuo se u vis. Gledala sam dugo za njim, sve dok nije nestao. Najednom sam se našla u kući, u svojem prijašnjem stanju.“

Dok je u ekstazi, kako je ispričala, tražila vodu, roditelji i sestre bi joj zaista donijeli vodu i ponudili joj, ali ona ih nije čula. Htjeli su joj pomoći piti, ali uzalud. Pokušali su ju podići, ali njezino je tijelo bilo kao mrtvo i veoma teško.

Siromah i ta žena svaku bi večer stali sve bliže grmu i meni, a ne bi progovorili ni riječi – niti među sobom, niti sa mnom. Samo su se pogledavali, a više puta bi pogledali i mene

Isti krvavi siromah Magdaleni se ukazao i treću, a potom i četvrtu večer. Magdalena kaže:

„Potom se jedne večeri, u trenutku koje je nebo odredilo, ukazao onaj isti krvavi siromah, zajedno sa ženom srednjeg rasta i blijeda lica. Njezina odjeća bila je bijela, dosta skromna, kao i rubac na njezinoj glavi. Oboje su neko vrijeme šutke stajali meni nasuprot, jednako udaljeni od mene kao što je siromah stajao i prve večeri. Ženina pogleda nisam se bojala, jer je bila prijazna lica; ništa neobično nisam na njoj primijetila pa sam mislila da je to obična žena, za koju samo Bog zna što ovdje radi. Siromah i ta žena svaku bi večer stali sve bliže grmu i meni, a ne bi progovorili ni riječi – niti među sobom, niti sa mnom. Samo su se pogledavali, a više puta bi pogledali i mene. Dok bi oni tako samo stajali, ja sam molila Oče naš, Čašćena si, Marijo, Vjerovanje itd. Treće večeri, žena je progovorila:

– Ništa se ne boj. Gledaj, taj siromah jest Isus, moj Sin, a ja sam njegova majka.

Potom mi je dala piti iz kaleža slična čaši. Pila sam piće koje je bilo crvenkasto i imalo okus po vodi. Dok sam progutala tri kapi tog pića i vratila joj čašu, Isus i Marija opet su se podigli uvis. Polako su nestajali ispred mojih očiju te sam se u narednom trenutku našla u kući.“ (…)

Iz knjige „Magdalena Gornik“ autorice Martine Kraljič. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh