Foto: Antonija Radoš i Elizabeta Moskalj

Razgovarala Jelena Prskalo

Jelena: „Ali znanje nadima, a ljubav izgrađuje.“ Tako stoji u Svetom pismu. Naše dvije sugovornice, logoterapeutkinje, Antoniju Radoš i Elizabetu Moskalj, karakterizira veliko znanje i ljubav prema čovjeku, a najmanje nadmenost jer svoje znanje koriste za dobrobit ljudi. Otkrile su nam kako im je logoterapija promijenila život nabolje te kako su svojim klijentima pomoć i potpora na tom istom putu.

Prema Franklu, život ima karakter pitanja, a naša egzistencija karakter odgovora. Čovjek je slobodno biće, istovremeno odgovorno i dužno otkrivati smisao života

Jelena: Antonija i Elizabeta, za početak nam se predstavite!

Antonija: Moje ime je Antonija Radoš, po struci sam magistra psihologije, edukantica logoterapije pod supervizijom, trenutno zaposlena u dječjem vrtiću Osijek, a u slobodno vrijeme posvećena radu u Maštaonici, udruzi koja nudi edukativno-zabavne sadržaje za djecu, psihološko savjetovanje, osobni rast i razvoj itd.

Elizabeta: Moje ime je Elizabeta Moskalj, učiteljica sam razredne nastave, edukantica logoterapije pod supervizijom. Radim na mjestu učiteljice razredne nastave u osnovnoj školi Josipa Kozarca, Semeljci. U slobodno vrijeme radim s Antonijom u logoterapijskim radionicama u prostoru Maštaonice u Đakovu te sudjelujem u projektu Grow socijalno-humanitarne udruge Terezijin krug u Đakovu.

J: Svi se sjećamo vremena iz prošlosti kad je svijet nakladništva osvojila serija knjiga za neznalice, pa smo imali „Talijanski za neznalice“, „Word za neznalice“, „Gitara za neznalice“… Kako bi u najkraćim crtama izgledala „Logoterapija za neznalice“?

A: Logoterapija je jedan od psihoterapijskih pravaca, čiji je utemeljitelj Viktor Frankl. Njegovo životno iskustvo koncentracijskih logora potaknulo ga je na osnivanje logoterapije, kojoj je prethodila egzistencijalna analiza, a koja donosi obrat u odnosu na Franklove suvremenike i naglašava čovjekovu duhovnu dimenziju. Prema Franklu, život ima karakter pitanja, a naša egzistencija karakter odgovora. Čovjek je slobodno biće, istovremeno odgovorno i dužno otkrivati smisao života.

Logoped nam pomaže kad je naš govor nejasan drugima, a logoterapeut kad je govor naše duše nejasan nama samima

Logoterapeut pomaže čovjeku u njegovu traganju za smislom, u nošenju s problemom koji znatno utječe na njegovu svakodnevicu, unosi nemir, ograničava i…

J: Ljudi u neznanju nerijetko brkaju logopeda i logoterapeuta. 😊 Možete li nam jednom i zauvijek objasniti razliku?

A: Logopedija i logoterapija zapravo nemaju nikakvu poveznicu. Logoped se bavi govorno-jezičnim razvojem, odnosno prevencijom, otkrivanjem, dijagnosticiranjem i tretmanom poremećaja komunikacije. Logoterapeut pomaže čovjeku u njegovu traganju za smislom, u nošenju s problemom koji znatno utječe na njegovu svakodnevicu, unosi nemir, ograničava i onemogućuje čovjeka u ostvarivanju njegovih potencijala.

J: Kako ste se uopće našle na tom putu?

A: Za mene je nastavak školovanja na nekom od psihoterapijskih pravaca bio logičan izbor s obzirom na moje primarno zanimanje, a logoterapija me privukla upravo zbog svoje duhovne dimenzije.

E: Na prijateljičinu zamolbu tragala sam za Fraklovom knjigom ,,Čovjekovo traganje za smislom“ na Interliberu u Zagrebu. Na sajmu su mi rekli da je knjiga brzo rasprodana pa me je jako zainteresirala. Nakon nekoliko dana knjigu sam pronašla u prodavaonici, pročitala je za dva dana i poželjela upisati logoterapiju u Zagrebu, što sam i učinila.

J: Kako izgleda sama naobrazba da bi netko uopće postao logoterapeut?

A: Logoterapiju može upisati osoba koja je već stekla visoko obrazovanje. Poslijediplomski studij traje devet semestara, a mi smo upisale 2018. godine i imat ćemo jedan semestar manje. Od treće godine moguć je logoterapijski rad pod supervizijom, a nakon diplome i rada na sebi kroz autobiografsku godinu omogućen je samostalan logoterapijski rad.

Logoterapija naglašava važnost duhovne dimenzije čovjeka, izdiže se iznad psihičkog, gdje se većina ostalih psihoterapija zaustavlja. To je ujedno i njezina najveća prednost

J: Zašto bi itko od naših čitatelja trebao odabrati logoterapiju kao pomoć? Koje su njezine prednosti u odnosu na ostale pravce psihoterapije?

A: Logoterapija naglašava važnost duhovne dimenzije čovjeka, izdiže se iznad psihičkog, gdje se većina ostalih psihoterapija zaustavlja. To je ujedno i njezina najveća prednost. Pritom, moram naglasiti kako se duhovnost osobe ne poistovjećuje s religijom te nije nužno da osoba bude deklarirani vjernik ili praktičar neke vjere.

J: Čim ljudi čuju za riječ „terapija“ ili još gore „psihoterapija“, prepadnu se stigme da im netko ne bi zalijepio etiketu „lud i neuračunljiv“. Tko vam se sve obraća za pomoć i koji ih najčešće problemi tlače? Prevladavaju li pripadnice nježnijeg spola i odvaže li se one lakše potražiti pomoć?

A: Kako sam do sada radila u školi i dječjem vrtiću, najviše imam iskustva u radu s djecom i tinejdžerima, a najčešći su problemi depresivnost, anksioznost i druge emocionalne teškoće (tugovanja zbog razvoda, gubitka drage osobe i sl.). Moram priznati da sam među odraslom populacijom češće imala muškarce kao klijente. U našem gradu je odlazak terapeutu još uvijek nešto što se povezuje s etiketama kakve ste spomenuli.

Shvatila sam da ljudi vole kad im netko posveti svoje vrijeme. Češće su mi klijentice bile osobe ženskog spola jer mi se čini da lakše govore o svojim osjećajima…

E: Od malih nogu, još dok mi je baka bila živa, često sam sjedila s njom i provodila vrijeme samo razgovarajući i vidjela sam koliko joj znači to što ju posjećujem. Shvatila sam da ljudi vole kad im netko posveti svoje vrijeme. Češće su mi klijentice bile osobe ženskog spola jer mi se čini da lakše govore o svojim osjećajima nego osobe muškog spola, a problemi zbog kojih su se javljale bile su krize u različitim periodima života, anksioznosti, depresije…

Problemi zbog kojih su se javljale bile su krize u različitim periodima života, anksioznosti, depresije

J: Što kažu polaznici vaših radionica?

A: To bi trebalo njih pitati, ali ja mislim da su zadovoljni. Rad na sebi zahtijeva vrijeme, hrabrost i spremnost na suočavanje s onim što nam nije ugodno. Rekla bih da se nakon trećeg susreta ostvarila jedna grupna povezanost kakva je nužna za kvalitetan rad i da uspješno plovimo prema pronalasku smisla.

Rad na sebi zahtijeva vrijeme, hrabrost i spremnost na suočavanje s onim što nam nije ugodno

Iskustva

„Radionice i predavanja su pomno i stručno isplanirane i vođene. Meni logoterapija daje dobre ideje kako na život gledati pozitivno i u svemu pronaći neku vrijednost i smisao. Odlična kombinacija psihologije i filozofije. Preporučila bih onima koji žele bolje upoznati sebe i naučiti optimistično razmišljati.“ polaznica Vesna Čupić

„Meni logoterapija daje dobre ideje kako na život gledati pozitivno i u svemu pronaći neku vrijednost i smisao“, polaznica Vesna Čupić

„Sviđaju mi se logoterapijske radionice koje vode Antonija i Elizabeta. Najviše mi se sviđa atmosfera i odnosi u skupini. Naravno da sam ponešto i naučila te da su mi radionice pomogle u svakodnevnim izazovima. Preporučila bih ih svima – najprije onima koji teže otkrivaju smisao, ali i svima koji žele raditi na svom razvoju.“ polaznica Vesna Karalić-Kladarić

„Radionice su mi pomogle u svakodnevnim izazovima. Preporučila bih ih svima – najprije onima koji teže otkrivaju smisao, ali i svima koji žele raditi na svom razvoju“, polaznica Vesna Karalić-Kladarić

J: Antonija, tvoje primarno usmjerenje je psihologija, a tvoje, Elizabeta, razredna nastava. Dakle, obje puno radite s ljudima. Kako vam logoterapija pomaže u tim vašim primarnim zanimanjima?

A: Rad s ljudima je uvijek zahtjevan i kroz takav rad se čovjek i puno troši. Logoterapija mi pomaže da proradim puno toga, da sagledam situacije iz druge perspektive, da se sjetim da sam na ovom svijetu da bih služila drugima, a ne sebi, da se izdignem iznad sudbinskog i preuzmem odgovornost za svoj život.

Logoterapija me uči strpljenju, prilagodljivosti i sagledavanju svakog problema iz više uglova

E: Logoterapija me uči da u svakom čovjeku možda čuči ranjeno dijete i da svakom čovjeku moram prići s velikom ljubavlju i poštujući dostojanstvo svakoga. Logoterapija me uči strpljenju, prilagodljivosti i sagledavanju svakog problema iz više uglova. Logoterapija me uči o pojmu odgovornosti prema nekomu ili nečemu i o pojmu patnje koja ima smisla, a za koju sam se prije pitala čemu služi.

J: Koje su to neprikosnovene zapovijedi logoterapije?

Uvijek imaš izbor. Kada ti oduzmu sve, još uvijek imaš izbor kakav ćeš stav zauzeti prema tome.

Preskoči samosažaljenje i preuzmi odgovornost za svoj život.

Umjesto da pitaš što meni ovaj život nudi, pitaj se što ja mogu dati ovom životu.

J: Kako spajate logoterapiju s vaših hodom s Gospodinom?

A: Viktor Frankl kaže kako je razgovor sa samim sobom zapravo razgovor s Bogom, stoga i moj rast u logoterapiji je jedan duhovni rast u kojem jačam svoj odnos s Gospodinom.

E: Savjest je glas Božji u nama ljudima koji nam govori da biramo i činimo dobro, a izbjegavamo zlo, a Frankl kaže da nam pogled prema transcedenciji (nadnaravnom, za vjernike prema Bogu) pomaže da se izdignemo iznad i izdržimo svaku patnju jer smo mi ljudi duhovna bića, ali i patnja ima smisla.

J: Kada je u vašem životu došlo do obraćenja? Neki poseban trenutak ili je to bio proces?

A: Teško mi je koristiti riječ „obraćenje“ jer nisam nikada odlutala tako daleko. Neke stvari nisam dobro razumjela i nisam poznavala dublju dimenziju odnosa s Bogom. Kroz DUHOS i Zajednicu Svete obitelji naš se odnos produbljivao, pouzdanje je raslo, vjera se umnažala.

E: Trenutci patnje i smrti bliskih osoba u mom životu potaknuli su me da dublje razmislim o smislu života i odgovornosti koju imam prema životu kao daru od Boga.

J: Gdje u svom životu prepoznajete pet kruhova i dvije ribice koje Gospodin umnaža da biste bili na blagoslov ovome svijetu?

A: U radu kao psiholog i psihoterapeut, u udruzi…

E: U svojoj obitelji, u odnosima s ljudima, u poslu s djecom u školi i s njihovim roditeljima, u udruzi u kojoj sudjelujem.

J: Što hrani vašu dušu?

A: Molitva, dobra knjiga, što češća sveta pričest, redovita ispovijed, zahvalnost.

E: Knjige s logoterapijskim pričama, duhovne obnove, svete mise, boravak u prirodi i druženje s ljudima koji zrače skromnošću i zahvalnošću.

Izdvojila bih jednu gotovo neizostavnu vježbu, a to je pisanje dnevnika zahvalnosti. Osobito kod onih koji se osjećaju beznadno. Postupno, čovjek počinje primjećivati puno toga na čemu može biti zahvalan, ali ispočetka je teško.

J: Možete li samo za naše čitatelje podijeliti nekoliko logoterapijskih vježbi koje primjenjujete u radu s vašim klijentima?

A: Izdvojila bih jednu gotovo neizostavnu, a to je pisanje dnevnika zahvalnosti. Osobito kod onih koji se osjećaju beznadno. Postupno, čovjek počinje primjećivati puno toga na čemu može biti zahvalan, ali ispočetka je teško.

Nekoliko puta tjedno ili nekoliko puta mjesečno osoba se prisjeća lijepih situacija na kojima može biti zahvalna (danas je bio lijep dan, procvali tulipani, posjetila me draga prijateljica, rodio mi se nećak…); vježba da znam da mi je preostalo još 24 sata života, što bih sve uradio/la?

E: Pisanje dnevnika zahvalnosti, vježba četiri kule, posljednja 24 sata u vašem životu. Dnevnik zahvalnosti svaka osoba piše samostalno svaku večer, nekoliko puta tjedno ili nekoliko puta mjesečno kad se prisjeća lijepih situacija na kojima može biti zahvalna (danas je bio lijep dan, procvali tulipani, posjetila me draga prijateljica, rodio mi se nećak…); vježba da znam da mi je preostalo još 24 sata života, što bih sve uradio/la?

J: Za kraj, koji bi to bio recept za sretan i ispunjen život prema logoterapijskim načelima?

A: Dajući sebe drugima nikada nećemo osjetiti siromaštvo (duha).

Život nije prvenstveno potraga za užitkom, kako je vjerovao Freud, ili potraga za moći, kako je učio Alfred Adler, već potraga za smislom. Najveći zadatak svake osobe je pronaći smisao u svom životu. (Viktor Frankl)

E: Život nije prvenstveno potraga za užitkom, kako je vjerovao Freud, ili potraga za moći, kako je učio Alfred Adler, već potraga za smislom. Najveći zadatak svake osobe je pronaći smisao u svom životu. (Viktor Frankl)

Book.hr