Osobni razvoj

USPJEŠNI NAČINI UPRAVLJANJA VLASTITOM LJUTNJOM

Ljutnja nije ni loša ni dobra – to je emocija koja nam govori nešto važno! Svoju ljutnju možemo zakopati i postati bolesni ili depresivni; možemo je umrtviti alkoholom, drogama, hranom ili seksom; ili možemo eksplodirati u svakoj prilici, dopuštajući joj da nas pretvori u napetu, isfrustriranu, ratobornu osobu. Ali mnogo je efikasnije ako ljutnju usmjerimo na ove načine...

Ljutnja nije ni loša ni dobra – to je emocija koja nam govori nešto važno!

Strah od ljutnje

Ljutnja je uznemirujuća emocija. Ljutnju možete povezati sa zlostavljanjem iz svog djetinjstva. Ljutnju možete povezati s ljudima koji su bili izvan sebe od bijesa. Možete se zabrinuti da ćete izgledati ružno ako se naljutite i da će vas ljudi odbaciti. Možete vjerovati da se dobri ljudi, puni ljubavi, nikad ne naljute, ili da se nemate pravo ljutiti na roditelje koji su vam dali život.


Ljutnja također i plaši. Možete se plašiti da ćete svojom ljutnjom uništiti nekoga, ili da ćete izgubiti kontrolu. Ili možete se plašiti da nikad nećete moći prekinuti svoju ljutnju.

Ovi su strahovi vrlo stvarni za svakoga od nas, ali ostaje činjenica: Ono što se bojimo da će se dogoditi ako se naljutimo, upravo je ono za što postoji velika šansa da će se dogoditi ako se ne naljutimo!

Kada potiskujemo svoju ljutnju, možemo postati depresivnima ili neugodnima, i drugi nas ljudi mogu odbaciti, jednako kao i da smo otvoreno ljuti na njih. Potisnuta ljutnja je nepredvidiva – može eksplodirati u bilo koje vrijeme. A kad eksplodira, često je nekontrolirana. Ljutnja je uvijek destruktivna, posebno ako dopustimo da se zagnoji ispod naše svjesnosti, osim kad njome upravljamo.

Oni imaju posebne poteškoće s ljutnjom

Odrasla djeca otrovnih roditelja imaju posebne poteškoće sa svojom ljutnjom jer su odrasla u obiteljima u kojima se emocionalno izražavanje gušilo. Samo su roditelji imali privilegij pokazivati ljutnju.

Većina djece otrovnih roditelja razvije visoku toleranciju spram lošeg postupanja. Možda imate samo nejasnu svijest o tome da vam se kao djetetu dogodilo nešto što nije uobičajeno. Vjerojatno uopće ne znate koliko ste zapravo ljutiti.

Vjerojatno se suočavate sa svojom ljutnjom na jedan od nekoliko načina: možete zakopati svoju ljutnju i postati bolesni ili depresivni; možete je preusmjeriti na patnju i mučeništvo; možete je umrtviti alkoholom, drogama, hranom ili seksom; ili možete eksplodirati u svakoj prilici, dopuštajući joj da vas pretvori u napetu, isfrustriranu, sumnjičavu, ratobornu osobu.

Nažalost, većina nas se oslanja na te stare, ‘pouzdane’, neuspješne metode suočavanja s vlastitom ljutnjom. One ne čine ništa da nam pomognu osloboditi se roditeljske kontrole. Daleko je efikasnije usmjeriti svoju ljutnju na načine koji će nam pomoći da definiramo sebe i svoje granice.

Suočavanje s ljutnjom

Neki od uspješnih novih načina upravljanja vlastitom ljutnjom:

  1. Dopustite sebi da budete ljuti ni na koji način ne prešućujući svoje osjećaje. Ljutnja je emocija, baš kao što su i užitak i strah. Ona nije ni dobra ni loša – ona jednostavno jest. Ona vam pripada; dio je onoga što vas čini čovjekom. Ljutnja je i signal koji vam govori nešto važno. Može vam govoriti da su pogašena vaša prava, da ste iskorišteni ili uvrijeđeni, ili da vaše potrebe nisu zadovoljene. Ljutnja uvijek znači da se nešto treba promijeniti.
  2. Izrazite svoju ljutnju. Udarajte jastuke, vičite na fotografije ljudi na koje ste ljuti, vodite zamišljene dijaloge s njima u automobilu ili kad ste sami kod kuće. Ne morate napasti ili verbalno uvrijediti nekoga da biste izrazili svoju ljutnju – razgovarajte s ljudima kojima vjerujete o tome koliko ste ljuti. Dok ne izvučete svoju ljutnju na otvoreno, ne možete se obračunati s njom.
  3. Povećajte svoju fizičku aktivnost. Pretvaranje ljutnje u fizičku aktivnost može pomoći da oslobodite velik dio napetosti iz svog tijela. Ako niste u mogućnosti igrati tenis, trčati ili voziti bicikl, pospremite pretrpani ormar ili se upišite na tečaj plesa. Fizička aktivnost, također, povećava izlučivanje endorfina – kemijske supstance u mozgu koje povećavaju osjećaj dobrobiti. Otkrit ćete da će priznavanje ljutnje povećati vašu energiju i razinu produktivnosti. Ništa nije više iscrpljujuće od potisnute ljutnje.
  4. Nemojte koristiti svoju ljutnju za jačanje negativne slike o sebi. Niste loši zato što ste ljuti. Za očekivati je da ćete se osjećati krivima zbog toga što ste ljuti, pogotovo na roditelje. Glasno recite: „Osjećam ljutnju. Imam pravo osjećati ljutnju. U redu je osjećati se krivim zbog ljutnje, ako je to potrebno da bih se mogao nositi s tom ljutnjom. Ne postupam pogrešno i nisam loš ako se tako osjećam.”
  5. Upotrijebite svoju ljutnju kao izvor energije za samodefiniranje. Vaša vam ljutnja može pomoći da naučite mnogo o tome što jeste, a što niste spremni prihvatiti u odnosu sa svojim roditeljima. Ona vam može pomoći definirati vaše granice. Može biti velikim korakom prema vašem oslobađanju od starih obrazaca pokoravanja, ugađanja i straha od neodobravanja vaših roditelja. Vaša vam ljutnja može pomoći preusmjeriti energiju natrag na vas same i držati vas daleko od nemoguće borbe da promijenite svoje roditelje. Primjerice, preokrenite svoju izjavu: „Ljutim se jer mi otac nije nikada dopuštao da živim svojim životom” u: „Više neću dopustiti ocu da me kontrolira ili obezvrjeđuje.”

Upotrebljavajte ove tehnike kao smjernice koje će vam pomoći da postignete kontrolu nad svojom ljutnjom. Jednom kad to učinite, imat ćete mnogo vremena da roditeljima izravno izrazite svoju ljutnju. Ova će kontrola biti važna za uspjeh u vašim eventualnim sukobljavanjima s roditeljima.

Budite strpljivi. Nećete ostati ljutiti zauvijek

Svatko ima poteškoća s ljutnjom. Kontrolu nad njom nećete postići preko noći. Posebno su žene bile odgajane da ne pokazuju svoju ljutnju. Ženama je dopušteno da plaču, da otvoreno tuguju, da budu depresivne i da pokazuju nježnost, ali ljutnja se smatra neprikladnom za žene u našem društvu. Kao rezultat toga, mnoge žene privlače partneri koji mogu izraziti njihovu ljutnju umjesto njih. Na taj način one mogu posredno otpustiti dio svoje potisnute ljutnje. Nažalost, mnogi od tih muškaraca koji se lako naljute ujedno su i skloni kontroliranju i zlostavljanju.

Neophodno je za vašu dobrobit da se naučite uspješno nositi sa svojom ljutnjom. Kad prvi put stupite s njom u kontakt, možda ćete se većinu vremena osjećati krivima i nesigurnima. Budite strpljivi i nemojte odustajati. Nećete ostati ljutiti zauvijek. Jedini ljudi koji ostaju zauvijek ljutiti su oni koji ne žele priznati svoju ljutnju, ili oni koji je koriste da bi postigli moć, putem zastrašivanja drugih ljudi.

Ljutnja je normalna ljudska reakcija na nepravedno postupanje.

Iz knjige „Otrovni roditelji” autorâ dr. Susan Forward i Craiga Bucka. Izdavač: „Bios”, Zagreb.

  • 89
  •  
  •  
  •  
  •  
Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Klub prijatelja
Na vrh