Osobni razvoj

Ljubi li Isus bogataše? Moraju li bogataši prodati i podijeliti barem polovicu imanja kako bi se Bogu svidjeli?

Ljubi li Isus bogataše Moraju li bogataši prodati i podijeliti barem polovicu imanja kako bi se Bogu svidjeli

Ta si pitanja postavljaju mnogi kršćani koji pripadaju kategoriji bogataša. Najčešća pitanja koja si neki od njih postavljaju odnose se na to:


  • jesu li svoje bogatstvo stekli na pošten način
  • jesu li dovoljno pošteni prema svojim zaposlenicima
  • jesu li dovoljno osjetljivi na potrebe onih kojima se ‘životne kockice’ nisu posložile kao njima
  • koliko su oni sami svojim predanim radom i stečenim sposobnostima zaslužni za svoje bogatstvo, a koliko im je u tome pomogao Bog
  • jesu li se zbog svoje moći uzoholili (to se pita mali broj njih).

Znamo da je Isus rekao da će bogataši teško ući u Kraljevstvo Božje. No, to ne znači da im vrata nisu odškrinuta. Evanđelisti nam donose priličan broj Isusovih osobnih susreta s bogatašima. Sjećamo se nemilosrdnog bogataša, koji nije mario za Lazara, pa bogatog mladića, koji nije htio prodati svoje imanje i krenuti za Isusom, bogatog nadcarinika Zakeja, koji je polovicu imanja podijelio i primio spasenje…

Međutim malo tko primjećuje bogataša koji se u Ivanovu evanđelju spominje po imenu, bogataša kojeg je Isus ljubio i od kojeg nije tražio da bilo što proda:

A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. (Ivan 11,5)

Lazar je bio jedan od najbogatijih i najmoćnijih Židova a bio je toliko velik Isusov prijatelj da je Isus zaplakao na njegovu grobu i zatim ga uskrisio od mrtvih. U sva četiri evanđelja Lazar i njegova sestra Marta se jedini spominju po imenu kao osobe koje je Isus ljubio.

Dakle, bogatstvo nije samo zato da bi se prodalo i podijelilo. Svijet uvijek treba poštenih i vrijednih kršćanskih bogataša poduzetnika koji će zapošljavati ljude pružajući im mogućnost dostojanstvenog života. Netko se treba brinuti i za one koji su u velikoj potrebi, a sami nisu krivi za situaciju u kojoj se nalaze. Naravno da je veoma teško odlučiti koliko imanja podijeliti, koliko potrošiti za sebe, a koliko zadržati za nastavak uspješnog i stabilnog poslovanja.

Ipak, bogataši si trebaju postaviti neka pitanja od kojih su najvažnija ova:

  1. oduzima li mi briga za posao vrijeme koje mi je potrebno za moj osobni odnos s Bogom i s mojom obitelji, tj. jesam li spreman dio posla koji mi oduzima to vrijeme delegirati na druge zaposlenike ili moram sve sam, čak nauštrb gubitka vlastitog zdravlja, odnosa s Bogom i obitelji?
  2. volim li više Boga ili bogatstvo, tj. o čemu ili o kome više razmišljam?
  3. uvjeravam li sam sebe da radeći prekovremeno radim dobro za svoju obitelj i za druge?
  4. jesam li sposoban svoje misli s posla usmjeriti na Boga, kad molim ili prisustvujem liturgiji, i na svoju obitelj, kad s njima provodim vrijeme fizički prisutan?
  5. jesam li sposoban odrediti zdravu granicu svojih potreba, ili sablažnjavam svoje bližnje, vjernike i nevjernike, pretjeranim luksuzom?
  6. namećem li svojoj djeci iste standarde po kojima sam živim?

Naravno da nije lako biti bogat, jer kome je mnogo dano od njega se mnogo i očekuje. Oni, pak, koji se ne smatraju bogatima a bogatima koješta zamjeraju, dok se u isto vrijeme i sami žele obogatiti, neka se sjete one stare Mujine izreke: „Svi smo mi znali s novcima dok ih nismo imali!”, i neka više mole, a manje sude.

Bogataši pak neka izaberu neke od bogatih svetaca kojima će se moliti. Mogu birati između onih koji su sve ili dio prodali i podijelili, ili onih koji su ostali bogati i sveti, poput Lazara, Martina brata.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh