Duša shvaća da je rast u ljubavi duhovni hod kojemu je potrebna lijeva noga molitve i desna noga žrtve.
Mnoge se duše trude odgovoriti na poziv Majke Božje, koja ih poziva na molitvu, ali usprkos tomu ne napreduju. Njihovo je poznavanje Boga poput mutna svjetla bez sjaja, a ne gorući plamen. To je zato što te osobe mole, ali ne dodaju odgovarajuću žrtvu. Kao da je njihova desna noga, koja predstavlja žrtvu, zabijena u zemlju, pa se stoga cijeli svoj život okreću u krug i ne napreduju u ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu onako kako bi trebali. Nasuprot tomu, duša koja napreduje na putu molitve i žrtve, sve do Božjeg srca – pa bilo to i malim koracima – brzo otkriva veliku vrijednost žrtve.

Marcello Stanzione, „Pastiri i anđeli iz Fatime”