Foto: Shutterstock
Događala su se i druga čuda. „Jednoga dana tražio me neki čovjek. Bio je sav uplakan jer mu je sin jedinac bio na samrti. Liječnik koji ga je liječio rekao mu je da ga spasiti može jedino poseban lijek, koji je bio vrlo skup i praktički nije postojao u Indiji. Svejedno mu je napisao recept i sada je taj čovjek tražio moju pomoć.
Nije bilo lako nabaviti lijek iz Londona, a čak i ako mi to pođe za rukom, trebalo bi mu vremena da stigne do Indije, a dječak je već umirao. Dok sam pokušavala smisliti neko rješenje…
Pokušavajući ga utješiti rekla sam mu da bude miran i obećala mu da ću lijek nabaviti iz Engleske. Čim je čovjek otišao, shvatila sam da sam se dovela u stvarno nezavidnu situaciju. Nije bilo lako nabaviti lijek iz Londona, a čak i ako mi to pođe za rukom, trebalo bi mu vremena da stigne do Indije, a dječak je već umirao.
Dok sam pokušavala smisliti neko rješenje, stigao je jedan naš darivatelj s torbom punom lijekova koje je sakupio iz domova bogatih ljudi. Mi smo obično skupljali lijekove kojima je istekao rok trajanja jer su oni još mogli koristiti našim siromasima koji si ih inače nisu mogli priuštiti. Kada sam otvorila torbu kako bih vidjela čega sve ima, odmah sam opazila jednu bočicu. Upravo je to bio lijek koji je umirući dječak trebao, i to točno onu dozu koju mu je propisao liječnik.“
Iz knjige “Razgovori s Majkom Terezijom” Renza Allegrija. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu možete nabaviti ovdje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
